home > mjuzik > What Should Not Be Unearthed

kontakt | search |

NILE: What Should Not Be Unearthed (Nuclear Blast, 2015)

Nile su s prošlim albumom "At The Gate Of Sethu" (2012) razočarali svoje stare fanove komercijalno mekšom produkcijom Neil Kernona koji je shvatio da bend treba okrenuti ka novoj i mlađoj publici osiguravši najbolji plasman u karijeri (USA no.131), a i najbolji tiraž, ostali su bez basiste, sam gazda Karl Sanders ga je zamijenio odsviravši basove gotovo preko one stvari, a i pokušao se lirski duhovitije izraziti što mu i nije pošlo osobito zanimljivo za rukom. Sada, tri godine kasnije opet muka s basom - prvo im se pridružio Todd Ellis, odsvirao turneju i morao ih napustiti uoči samog snimanja ovog osmog studijskog albuma jer su, kako kaže, stvari izmakle njegovoj kontroli. Pa se osim Sandersa basa uhvatio i gitarist Dallas Toler-Wade da popravi brljavljenje prošlog albuma (novi zamjenski basist je Brad Parris, samo dokle?). A i producent Kernon se 'skubicirao' da je ipak bolje održavati konstantno prepoznatljiv zvuk benda nego li ga uljepšavati ispeglanim finesama.



Enormna količina blastbeatova bubnjara George Kolliasa se ponovno vratila u ritmičku silinu, koncentracija aranžmana napucana je progressive zahvatima, a riffova ima i dalje mali milion s tek ponekom izrazitijom solažom u "Evil to cast out evil" ili upliva u melodičnije fragmente završne "To walk forth from flames unscathed". Naravno, po običaju nije izostao i jedan kraći instrumental "Ushabti reanimator" s egzotičnim teatralno-akustičnim orijentalnim prizvukom u kome Sanders svira baglama saz (vrsta bliskoistočne lutnje) ili world-music dionica koje je ukalupio u najkompleksniju, naslovnu "What should not be unearthed", te u uvodnik "In the name of Amun". Dvije izrazite 'tipičnjače' "Call to destruction" i "Evil to cast out evil" nabijene su tehnikalijama death metala do te mjere da gotovo tih 11 sveukupnih minuta tjera slušatelja na kraću pauzu, što će reći da su se vratili u punoj snazi osokoljeni i s konciznim tip-top radom koji nimalo ne odskače od starih zacrtanih shema.



Međutim, osim tehničkih specifičnosti kojima su Nile obogatili death, pozornost zahtijevaju koncept i lirika koja je sve dublje fiksirana u duh i sile mnogih svjetskih mitova i religija, pogotovo onih arhaičnih, poganskih i izumrlih, te njihove obavezne inspiracije - istraživanja drevne egipatske civilizacije i njegovog porijekla. U svakoj kompoziciji Sanders ne skreće s teme, namjerno naslovljene 'što to ne bi trebalo biti nezemaljsko' u proučavanju mistike Egipta i Bliskog istoka, odnosno, zbog čega se vremenom nagrizla, prečesto uništavana i neočuvana povijest pretvorila u raznorazne paravane koji služe kao odskočna daska istraživačima, arheolozima, filmašima i inima koji brćkaju s teoretiziranjima, mahom na nivou opskurnih hipoteza. On se trudi proniknuti i otkopati točno porijeklo i cjelovit sadržaj te drevne civilizacije koja je po mnogim arheolozima nastala kontra biblijskih tumačenja da je Eden bio negdje u današnjem Izraelu, a da su prvi ljudi bili bijelci. On ustvari govori da je ljudsko porijeklo iz ekvatorijalne Afrike, da su prvi stanovnici bili crnci koji su raseljavanjem na hladnija područja postepeno gubili gen tamne boje kože, a stari Egipćani da su upravo bili ostatak prve velike seobe koja se civilizacijski pretvorila u ogromni imperij stacioniran upravo na prvom raskršću ka sjeverozapadu Afrike (današnji Tuarezi i Berberi, a možda i Baski u Španjolskoj i Francuskoj), istoku (Kavkaz, Mezopotamija, Ural, Altaj, srednja i daleka Azija) i sjeveru (Europa). U takvom konglomeratu migracija stvarana su i velebna zdanja odoljevši zubu vremena preširoko povezana s relativno novijim teorijama misticizma nakon Biblije. Sanders i Nile ne švrljaju po utabanim pojasevima znanosti i knjiške povijesti, njih zanima puno dublji značaj, sve više teže ka otkrivanju prave istine obavezno koristivši i mitologiju, te obavezan divljački stav relevanto grubih i osornih faraona koji nisu imali nikakvih predrasuda u svojim potezima.

Ukratko, tematski i konceptualno najbolje osmišljen scenarij u dosadašnjoj karijeri benda s brutalno postavljenim zvučno-stilskim performansima u nevjerojatnoj snazi koja čak i nadilazi njihove viđene mogućnosti. Death onakav kakav i treba biti. Popravni ispit je položen bez ikakve greške.

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 22/09/2015


PS: Naslovi: 1.Call to destruction, 2.Negating the abominable coils of Apep, 3.Liber stellae rubeae, 4.In the name of Amun, 5.What should not be unearthed, 6.Evil to cast out evil, 7.Age of famine, 8.Ushabti reanimator, 9.Rape of the black earth, 10.To walk forth from flames unscathed
Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Flotsam And Jetsam

PETER GABRIEL: Flotsam And Jetsam (2019)

| 12/12/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Po'vratak kralja

PUNJENA PAPIGA: Po'vratak kralja (2019)

| 09/12/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Daemon

MAYHEM: Daemon (2019)

| 07/12/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Why Me? Why Not. / Black Gold / Somebody's Knocking

Liam GALLAGHER / EDITORS / MARK LANEGAN BAND: Why Me? Why Not. / Black Gold / Somebody's Knocking (2019)

| 02/12/2019 | pedja |

>> opširnije


cover: Vile Nilotic Rites

NILE: Vile Nilotic Rites (2019)

| 29/11/2019 | horvi |

>> opširnije


> chek us aut!
> diskografija
cover: What Should Not Be Unearthed

> linkz
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net

well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*