Najavljen kao jedan od brutalnijih metal koncerata godine na ovim područjima, ovaj paket aranžman tri vrlo bliska izvođača je opravdao sve unaprijed izrečene atribute. Publike taman koliko treba a da se u Boogaloo ne stvori pretjerana gužva koja ponekad zna biti veoma iritantna, organizacija dobra, zvuk odličan.
Odmah na početku izašao je jedan kvartet kojeg su gotovo svi prisutni doživjeli kao iznenađenje. Prvo činjenicom da su pjevač i gitarist obrijanih glava, te su se čuli komentari 'pa nije vrag da su se ošišali' aludirajući na band kojeg od ove trojke manje znaju. A drugo da sviraju thrash metal s elementima deatha. No, kada je između 3-4 skladbe pjevač progovorio, odmah je bilo jasno da se radi o bandu koji je negdje iz ovih krajeva. Pitao sam momke koji su čuvali backstage jel znaju štogod o tom bandu, tko su, kako im je ime i odakle su, no samo sam dobio slijeganje ramenima, a jedan od njih mi je preporučio besplatni bilten 'Gradski plus' jer u njemu navodno piše naziv banda. No, očigledno je da niti oni, a niti GP nisu imali informaciju o tome. A kad je pjevač oporim crustom rekao 'dobro veče, mi smo band aagrrrhaaauueeeirrghr', to je malo kome u publici koristilo. Jedan momak mi je rekao da mu se čini kako je to AMON DIN, band iz Srbije, ali nije najsigurniji u to. Kako god, ovaj nenajavljeni sastav (čak im imena nije bilo niti na plakatima) je otprašio solidnu thrash metalurgiju za početak i otišao sa pozornice nakon 30-tak minuta.
belphegor © horvi
Za to vrijeme Boogalooo se već ispunio i nakon kraće pauze izlaze austrijski
BELPHEGOR. Šta god mislili o njihovim blasfeničnim tekstovima i narcisoidnoj perverznoj tematici, ovaj kvartet je sjajan koncertni band. Zvuče moćno i koncizno, brzina im je kamen temeljac, tehnika fasada, a konciznost sadržaj. Svaki element u njihovoj svirci je vješto odsviran, razglas je zbilja bio na visini zadatka, te se Helmuth (gitarist i vokal) našoj publici s pravom predstavio kao jedan od gurua klasičnog brutal black/death metala. Istetovirani basist Serpenth svoje melodične dionice često zna svirati tako da lijevu ruku stavlja iznad vrata, dok je drugi gitarist Morluch uglavnom cijeli koncert proveo mahajući kosom kovitlajući je uokrug. S posljednjeg, sedmog albuma "Bondage Goat Zombie" odsvirali su dobar dio materijala koji je vrlo dobro poznat domaćoj publici, te su se znali čuti povici iz gledališta koje je zahtjevalo "Armaggedon's raid" i "Shred for Satan". Od sve one brzine i uglavnom ujednačenog materijala nisam najsigurniji da su te skladbe i izveli, ali u svakom slučaju ovi Austrijanci su pokazali oduševljenje odličnim prijemom posluživši i nekoliko poslastica sa svojih ranijih albuma "Pestapokalypse VI", "Necrodaemon Terrorsathan", "Lucifer Incestus", "Goatreich-Fleshcult"... Pred sam kraj koncerta Helmuth je na glavu stavio crnu kožnu masku optočenu metalnim zakovicama i dobro se preznojio na posljednje dvije skladbe. U pauzi sam čuo neko nezadovoljno mrmljanje njihovih obožavatelja da iz najranije faze nisu izveli gotovo ništa.
grave © horvi
O Šveđanima
GRAVE koji su izašli treći na pozornicu mogu se govoriti zvjezdani superlativi. Ovdje u Zagrebu su već stvorili kultni image zahvaljujući prošlogodišnjem nastupu na Zagreb Metal Festu. Publika ih je i ovaj put sjajno primila, te s njima skandirala gotovo čitav koncert. Za mene koji sam ih ovom prilikom prvi puta gledao, a priznajem da osim posljednjeg albuma "Dominion VIII" ništa drugo nisam slušao bili su svojevrsna smjesa death metala s naglaskom na brze hard/heavy rock riffove. Frontmen banda je ljepuškasti plavokosi gitarist koji u paralelama grungea podsjeća na Kurt Cobaina, a čitav band zvučno i vizualno ima kariku koja ih više povezuje s klasičnim brzim i žestokim heavy rockom nego li s underground metalom.
nile © horvi
A onda konačno
NILE! E, to je zaista vrijedilo čekati svih ovih godina... Kada im je prije tri godine zbog nekih nepredviđenih okolnosti na granici bio zabranjen ulazak u Hrvatsku, mnogi su smatrali da je to bila možda jedina prilika da dolutaju u naše krajeve. Na svu sreću Karl Sanders i ekipa su taj svoj dug domaćoj publici vratili na najbolji mogući način. Izašli su kao kvartet i odmah odprve bacili glavne adute u uzavrelo grotlo partera isprepličući naslove s njihovih ranijih albuma "Black Seeds Of Vengeance" (2000), "In Their Darkened Shrines" (2002) i "Annihilation Of The Wicked" (2005), da bi svoj posljednji album "Ithyphallic" iz 2007. ostavili kao središnji dio koncertnog repertoara. Majko mila, kako to zvuči moćno i koncizno! Brutalno do daske, a bez ijedne greške... Opaki death koji je već punih petnaestak godina sinonim za tehnički najpotkovaniji metal eruptirao je na ovom sedmom - osmom koncertu na turneji koju su započeli 1.IX u Bratislavi. Ovdje nije bilo nekakvih tonskih zavrzlama (izuzev sitnih naštimavanja na samom početku), već se išlo drito 'na glavu'. Svirački najzreliji od svih večerašnjih aktera, Nile su predstavili svoju pravu snagu i kompozitorsku aranžiranost koju je naglasio sjajan i razdvojen zvuk svakog elementa. Ovakvi bandovi često znaju odfrljiti distorzije i zaglušiti zvuk, no Nile su u tančine selektirali svaki instrument posebno. Prosto je nevjerojatno čuti pleteći bas u kojem gotovo da se čuje Chris Lollisovo prebiranje jagodicama prstiju po basu kao nošeno vibracijama vjetra ili svaki od dvadesetak elemenata u setu bubnjeva George Kolliasa. Ništa prenaglašeno ili opasno za sluh, već detaljno montirano kao da je riječ o savršeno sklopljenim samplovima. Naravno, kada se tu još dodaju gitarske inverzije, snažni riffovi i vokali Sandersa i Dallas Toler-Wadera koji se čuju upečatljivo i dominantno, ovim nastupom su Nile pokazali da ih je daleko finije i prozračnije čuti uživo nego li na albumu. Klavijatura nije bilo, ali je zato drugi gitarist Dallas povremeno stisnuo poneki efekt s kompjutera koji se nalazio u dnu pozornice iza njegovih leđa.
Budući da su svi bandovi prvenstveno okrenuti tehničkoj strani izvedbe, nitko od njih nije imao teatralni scenski nastup s nekakvim naglašenim kerefekama. Koncizna svirka u tančine, manje-više statična slika bendova s dvije gitare, basom i bubnjevima, te nadasve sjajan zvuk. A kad samo još promotrite svakog od ovih bubnjara koji su gotovo zacementirani i istovremeno rade kao strojnice, ovo sve skupa je bilo odlično za pogledati i čuti kako je za originalni brutal metal prije svega potrebna tehnika, virtuoznost, savršeni sluh i prisebnost. Veliki majstori zanata i odličan koncert prije svega.
horvi // 16/09/2008
> vidi sve fotke // see all photos