Ovo je bila točka u kojoj je Cave rekao zbogom širokoj publici. Album je nastavio propovjedničku sferu započetu "Boatman's Call" albumom kroz 12 uglavnom laganih glazbenih brojeva u kojima vodeću ulogu igraju klavirske minijature i ogoljeni kostur korištenja laganih ritmova metlicama mjestimično prošaranih gudačkim aranžmanima (pjesme "As I sat sadly by her side", "And no more shall we part", "Love letter" i izuzetno fina "Darker with the day"…).

Da bi prisjetio na nekadašnje alternativnije dane, oživio je duh vremena albuma "Tender Pray" i "Henry's Dream" u opakoj rockerskoj kompoziciji "Gates to the garden" u kojoj odlazi na granice krvavo obojenog vokala, te u singlu "Fifteen feet of pure white snow". Ostatak materijala je izuzetno laganog, mirnog i opuštenog tempa koji blaguje u crkvenom raspoloženju, dok je svoju uobičajenu dramatiku, zaplet i dinamički aranžman prikazao samo u atmosfersko - kriminalističkoj kompoziciji "Oh my lord" i već spomenutoj "As I sat sadly by her side". The Bad Seeds su s albuma na album sve mirniji, gitare i ritmovi su minorizirani i služe samo kao puka pratnja izuzetno jakim Caveovim tekstualnim fabulama.

Album je prošao prilično nezapaženo, Cave je izbjegao standardni klišej hita koji mu se tijekom devedesetih protezao s rada na rad, ali je zapao u očigledni glazbeni šablonski obrazac kada mu pjesme počinju nalikovati jedna drugoj, tako da su paralele s kompozicijama "Boatman's Call" albuma vrlo očite i u glazbenom, ali i u tekstualnom pogledu.

horvi // 11/11/2002