Album otvara As I sat sadly by her side (ujedno i prvi singl) koja je tipična Cave prekrasna balada koja koja nas svojim početkom podsjeća na najbolje dijelove The Boatman's Call, da bi u nastavku postala nešto što liči na Let Love In fazu. B-strana singla sadrži pjesme Little Janey's Gone (da se našla kojim slučajem na albumu bila bi jedna od boljih pjesama) i Good Good Day (tipična B-strana, ne predobra i popunjava prostor).
Ocjena singla: 4

Druga pjesma na albumu, No more shall we part, rasčišćava s tugom, s mučnim ljubavima, s rastancima, s ostavljanjima, ali samo prividno jer Hallelujah nas vraća vremenima Murder Ballads, s jednim od najboljih završetaka pjesama u Caveovoj karijeri (moje skromno mišljenje). Caveov vokal + vokal jedne od sestara McGarrigle... prekrasno i jezovito! Nakon toga Love Letter prođe nekako neprimjetno, što nikako nije kompliment. No, tada se ludilo vraća u obliku Fifteen feet of pure white snow (drugi singl, izlazi 21-5-2001). Najbolja, najjača, najljepša stvar na albumu, takvog Cavea trebam. Nakon toga sve se smiruje s God is in the house. Ali nakon toga Cave na drugom djelu albuma više ne uspijeva ponuditi ni dio ljepote koju nam je podario u prvoj polovici albuma. Eventualno u The sorrowful wife kada iznenada iz mirne pjesme nastane ludilo (nekako me sve to podsjeti na Henry's Dream). Posljednje 3 pjesme mi se nekako čine suvišne i bolje da je na njihovo mjesto došla Little Janey's Gone!

Album je dakle pomalo kaotična i diskontinuirana šetnja Cavevim radovima u zadnjih 10 godina (preko Boatmana, Murder Ballads, Henry's Draem i Let Love In) s odličnom i predivnom prvom polovicom i nekako nepotrebnom drugom polovicom (da se razumijemo, nisu to loše pjesme). Limited edition sadrži još jedan CD s dvije lagane, The Boatman's Call stvari + video broj.

ocjena albuma [1-10]: 7

dejan // 15/04/2001