Postala je uobičajena praksa da svaki Caveov rad donese nešto novo i uzbudljivo a da pri tome ne odstupi od svojih umjetničkih načela. Tako je primjerice s vremena na vrijeme napravio kratkotrajnu zbrku kako bi na inteligentan način zadržao staru publiku i okupio novu, poput poteza s cover albumom "Kicking Against The Pricks" ili singlova "In the getto" i "What a wonderful world". No kada je koncem 1995. objavio EP "Where wild roses grow" u duetu sa tada zaboravljenom pop zvijezdom Kylie Minoque (kojoj je ovo bio ogroman plus u karijeri koji joj je vratio samopuzdanje), sve dotadašnje Caveove pozicije kao striktnog "alter" autora činile su se ugrožene. Međutim, Cave ne bi bio to što jest da na sav šarm balade koju duet nosi nije završnici pjesme stavio smisao "sve je krasno i lijepo dok te ne klepnem kamenom po glavi i ubijem, jer sve lijepo mora umrijeti". Singl je postao veliki svijetski hit kojeg su emitirali čak i konzervativniji tv i radio programi, čime se Caveu omogućilo da dođe do zaista najšireg kruga publike koja sasvim sigurno do tada nije ni znala za njega.

Bez obzira na smrknuta lica kritičara koji su iznenađeno promatrali ovaj potez, te pritajeno očekivali krivi korak ili mogući lepršavi pop album, Cave je ponovno iznenadio neočekivanim pričama o najrazličitijim vrstama ubojstava objavivši početkom 1996. svoj deveti studijski album s The Bad Seeds, "Murder Ballads". Iza raskošnih laganica, nježnih romantičnih tonova i lepršavih zvukova, Cave je stavio zvjerske priče u koje se prepušta kao umjetnik - pjevač - pripovjedač kao u vrijeme grčkih tragedija kada su naratori uz pratnju glazbe recitirali različita djela.

Album sadrži deset kompozicija od čega su dvije tradicionalne obrade "Stagger Lee" i "Henry Lee" (duet s P.J. Harvey) također postale hitovi. Ovo je zbirka životnih priča koje se čine kao da su izvučene iz nečijih života - žalosna priča o ubojstvu supruge i tri kčeri ("Song of joy"), misteriozno ubojstvo u pustinji ("Lovely creature"), Caveova sarkastična priča o gradu punom smrti ("The curse of Millhaven"), zatim priča o Mary Bellows koju su mrtvu pronašli zavezanu lisicama za krevet u motelu ("The kindness of strangers"), no kulminaciju albuma Cave ostavlja za pretposljednji komad u trajanju 15 minuta - "O'Malley's Bar" gdje glavni lik poubija sve koje je zatekao u krčmi. Puna crnog humora i sarkazma, ova najšašavija pjesma na albumu je najblaže rečeno Caveova tragikomična predloška za neki zaista ultra - mega istovremeno i opak i smiješan film koji završava policijskim uhićenjem pri čemu ubojica mumljajući zadovoljno broji žrtve.

Završetak albuma je sjajan foršpajn - odjava, obrada Bob Dylana - "The death is not the end" gdje učestvuju rolu po rolu na vokalima Kylie, P.J., Shane Mc Gowan, Anita Lane, Blixa Bargeld, Geraldine Johnston... U glazbenom pogledu The Bad Seeds su se okrenuli isključivo Caveovoj pratnji fabule kroz uglavnom minimalistički izbor zvukovlja od balada, pritajenih kabaretskih motiva, uobičajenih artističkih struktura do jednog osvrta na rock i country. Glavni kostur na nekim mjestima je obogaćen ambijentalnim zvukovima (vjetar, pustinja u "Lovely creature"), te šturim klavijaturističkim dionicama ili gudačkom pratnjom. Ovo je album u kome je čitav glazbeno - scenski doživljaj u rukama interpretatora ovih dramatičnih ubojstava, što dovoljno govori o konceptualnom artističkom Caveovom radu koji je uložen u ovaj, od nekih kritičara, malo potcijenjen album.

horvi // 11/11/2002