Što god da je ovaj genijalac uradio, s albuma na album mu je posao sve bolje napredovao. Mnoge stvari i detalje je razrađivao i usavršavao, formu u kojoj nije više nije imao što reći odbacio je, mijenjao i tražio novu, a inspiraciju je u principu uvijek pronalazio u mračnim stvarima ili ih je barem takvima prikazivao, dok je one svijetle trenutke zaista rijetko ispoljavao. Tome pridonosi i njegova izjava kada je rekao da može biti inspiriran samo kada mu se dogode neke grozne, mračne i bolne stvari koje ga nadahnu da napiše pjesmu, dok situacija u kojoj je sve pogodno i fino samo ga navodi da se prepušta oportunizmu i lijenosti bez imalo sluha za pisanje, stvaranje i kreiranje.

Tako se bez ikakvih predrasuda može zaključiti da je "Let Love In" najbolji Caveov album do tada i sasvim sigurno najraznolikiji - koliko tematski, toliko i glazbeno - od rockabillya, noisea i uobičajenih minimalizacija na natruhama Velvet Underground do revijalnog popa, evergreena i balada. Ovdje se ekipa zaista potrudila da potpuno dočara Caveovu teksturu kroz niz veoma dobro odabranih zvučnih boja, orkestracija, ritmike i aranžmana, te kada se poklopi s lirikom nastaje prvorazredno umjetničko dostignuće kakvo ni Cave ni The Bad Seeds nisu dotad uspjeli ostvariti. Hitovi "Do you love me?" koji govori o borbi za voljenu osobu koja baš i ne mari mnogo, te "Red right hand" posvećena Tom Waitsu su donijeli ogroman uspjeh ovome albumu i vinuli Cavea u planetarne zvijezde, a ostalih osam kompozicija su ostale trajnim dokumentom izuzetno nadahnutog stvaralaštva. "Nobody's baby now" naglašava strahovit Caveov pjesnički talenat, "Loverman" je đavolje djelo koje je kasnije obradila Metallica na svojem cover albumu "Garage Inc." 1998., "Jangling Jack" je pijana i nejasna situacija, "Let love in" je jedan od najljepših komada albuma uz melodramatičnu "Ain't gonna rain anymore" i "Do you love me (part 2)" s odličnom orkestracijom. U žestokoj borbi s alkoholizmom nastala je "Thirsty dog" gdje se Cave ispovjeda i ispričava, a u "Lay me down" se obračunava s novinarima i medijima koji će od njega učiniti štošta kad umre.

Ovo je bio prvi Caveov album koji je ušao na britanski top 10, a dobar dio zasluga leži i u strahovitoj podršci MTV koji ga je tog ljeta vrtio do besvijesti.

Ovdje treba pojasniti i nekoliko vitalnih detalja koji su vrlo važni u ovom trenutku Caveove karijere. Tih godina je poniklo niz zvijezda "undergrounda" i noise rocka koji su svoje nadahnuće crpili iz Caveove ostavštine ludila, neandertalizma, bijesa, paranoje, pakla droge i alkohola: Therapy?, The Jesus Lizard, Killdozer, Steve Albini, Circus Lupus..., pa im Cave nije htio ostati dužan te je kao svoj osvrt na vlastite imitatore stvorio dvije opake kompozicije - "Loverman" i "Jangling Jack". Nirvana i Rollins Band su bili najveće alternativne zvijezde, R.E.M. je dvije godine ranije stvorio mračan album "Automatic For The People", Tom Waits se bavio čudnim opsesijama apokalipse na "Black Rider" albumu, a cijeli niz izvođača je naslijedio turobnu modu crne kronike, perverznih načina destrukcije i brojnih bolesnih dnevnika užasa (Ministry, Cop Shot Cop, P.J. Harvey, Girls Against Boys...), međutim Cave je na ovome albumu pokazao tko je u stvari otac ove sumorne pomodarne opsesije koju je ovdje pomiješao s koordinatama šlagera i alternativnog izraza ukazujući na nove mogućnosti nekim budućim autorima koji će zaglibiti u mračnjaštvo.

horvi // 11/11/2002