Ovaj album je bio brižljivo pripreman, sniman i miksan u čak šest različitih studija u Berlinu, Londonu i Richmondu u Australiji između kolovoza 1987. i siječnja 1988, a budući da se osim katastrofalne turneje u sklopu koje je nastupio i u Ljubljani 1987. (premda je izjavio kako nikada neće nastupiti u "jebenoj komunističkoj Jugoslaviji"), praktički gotovo dvije godine nije pojavio s albumom, bilo je jasno da je Cave radio neke posve osobne stvari. Kao prvo, dobar dio vremena je proveo na skidanju s droga i ovisništva, a sva neugodna iskustva i saznanja je pretočio u poeziju, posebno u kompozicije utkane u ovaj album. "City of refuge" govori o bijegu iz perverzije, pakla i ubojstva, a u najjačoj pjesmi "Mercy" Cave se pokajnički bori sa samim sobom, zlom i porocima vapeći za milost. Očigledno je bilo da je glib bio tako dubok budući da je u međuvremenu uspio napisati još nekoliko (perverznih) songova koje su uvrštene na album: vojaerističku impresiju "Watching Alice" i nasilničko bolesno - perverznu "Sugar sugar sugar". Ovdje se Cave dodiruje i sarkazma , te crnog humora u blueserskoj "Up jumped the devil", dok baladerski dio albuma čini "Slowly goes the night" u maniru Presleya sedamdesetih uz prateće soul vokale, klavirsku melodiju i ljubavni pokajnički tekst. "Deanna" je stavljena na singl i ostvarila zapažen uspjeh pojavljivanjem na MTV, a njezin razbojnički rock and roll manir inspiriran mitom o Bonnie & Clyde je uvjetovao prvi veliki Caveov hit. Uz "Mercy", najbolji dio albuma predstavlja "The mercy seat" koji otvara album gdje se Cave bori sa sobom očekujući strašni sud za sva počinjena zlodjela. No, pravo iznenađenje se nalazi na kraju albuma u bluesu "New morning", blistavom pop - komadu melodije gdje je sasvim jasno da se Cave izvukao iz pakla koji je proživljavao niz godina kada mu je valjda svaki komadić tijela živio za ono o čemu je pjevao.
Na albumu su surađivala dva nova "sjemena" - Kid Congo Powers (gitara) i Roland Wolf (klavijature).

horvi // 13/10/2002