Ima kritičara koji smatraju da metalcore novije generacije nije metal nego pop glazba za dodvoravanje srednjoškolskim tinejdžerima što su počeli s prvim piercinzima, tetovažama i otkrivaju čari žestokog gitarističkog heavy zvuka. Ima i onih starih prdonja koji nisu shvatili da je Baby Lasagna s onim ogromnim eurovizijskim mega uspjehom "Rim tim tagi dim" ustvari industrial komentirajući ga kao rock-metal, ha-ha-ha. Kod ovih engleskih zvijezda iz Hampshirea/ Southamptona nikada do sada nije bilo nikakve veće greške, mada su znali od albuma na album ponekad izmekšati zvuk, ali svaki puta im se to isplatilo, ne zaboravimo, šesti album "Canniball" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=30085 (2020) im je dosegao UK no. 10. Kad si mlad, sve ono što upiješ u tim adolescentnim godinama od cirka 14. do 19. je ono što te izgradilo za čitav život. I nema toga da od jednog punkera i rockera postaneš u zrelim godinama šaban-narodnjak ili obratno. Ako si volio Black Sabbath, Sex Pistols i Nirvanu ostaješ alternativac, a ako ti je domicilni favorit bio Bijelo Dugme, Balašević Đole, Dire Straits i Phil Collins, jbga, uvjeren si da sve ono što je žestoko ništ' ne valja. Uskoro će i Thompson biti smatran metalcem s kratkom James Hetfield frizuricom. A sjetite se koja je bio seljačina s dugom valovitom kosom kad ga je 'zmija za srce ugrizla'. O, joj. Valja se prisjetiti nekih nakaradnih sfera popularnog rocka i pripadajuće scene, dakako i metala, u ovom slučaju metalcorea koji se s godinama počeo pretvarati u nostalgiju žanra Killswitch Engage što su se zasrali na zadnjem albumu "The Conquescence" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=34205 (2025), za razliku od pravih povratnika Avenged Sevenfold što su napravili fantastičan povratak s albumom "Life Is But A Dream" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=32411 (2023). I tu bi se mogli i zaustaviti. Zna se što su Bring Me The Horizon napravili u zadnjih 15 godina s totalnom modernizacijom metalcorea i nova epopeja Bury Tomorrow može početi; postojani bend, zvuk i stil, a s ovog albuma su izbacili čak 6 singlova.













Priča je neobična između neostvarene ljubavi i osobne frustracije s mnogo emotivnih kolapsa i katarzi u ekspanzivno mračnim fabulama od pjesme do pjesme. Interesantno, najjača uvodna i jezovita "To dream, to forget" nije izabrana za singl niti uz brzi d'n'b ritam što vuče u ponor, jednog od singlova "Villian arc". Pakleni vokal Dani Winter - Batesa ulazi čak i u deathcore. Sirove furiozne teme "Wasteland" i "Waiting" istražuju nove terene marširanjem visokooktanskih kalorija trzajuće energije koja udara čekićem po glavi s primjetnim elementima Slipknot, a nadalje se primjećuje učestala elektronika sa pasažima tame, posebice još jedan singl "Silence isn't helping us" što ima i natruhe klupskog hita provlačeći poetski sadržaj neminovnog starenja, to jest fobije da će jednog dana strast nestati. Kako album odmiče, sve su jače tenzije što je sve jasan pokazatelj da su Bury Tomorrow majstori zanata ubjedljivo držeći konstantan prosjek kvalitete izraza.

Naslovi: 1.To dream, to forget, 2.Villain arc, 3.Wasteland, 4.What if I burn, 5.Forever the night, 6.Waiting, 7.Silence isn't helping us, 8.Found no throne, 9.Yōkai (妖怪), 10.Let go, 11.Paradox

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 15/06/2025