Uoči odlaska u studio, ovi metalcoreaši u usponu iz Hampshirea su došli do spoznaje da će im biti potrebna pomoć tehnički potkovanijeg gitariste. Sporazumno su otpustili Mehdi Vismaru i doveli Kristian Dawsona, te dobili moćan perfekcionizam s obiljem improvizacija, melodija i prostornih atmosferalija. Potez se pokazao izuzetnim: Dawson je tehničar sposoban odsvirati gomile skala i brda detalja koji su idealna nadogradnja Jason Cameronovim riffovima. Cameron je uz to, ne zaboravimo i odličan 'clean' vokalist koji sjajno parira grubim vodećim vokalima frontmena Daniel Winter-Batesa. Ovako suprotstavljena dva glasa sjajno funkcioniraju - divljački osorno i otmjeno uzvišeno, te gotovo da imaju otprilike ravnomjerno zastupljen libreto tokom čitavog albuma. Winter-Bates je narator cijele priče koja redovito u svakoj pjesmi počinje bijesnim 'prologom', a Cameron je zadužen za rasplete i većinom refrene, no ima nekih aranžmanskih zahvata gdje se njih dvojica mijenjaju u koncepcijskim shemama.

Nakon prethodnog, vrlo dobrog albuma "The Union Of Crowns" (2012) koji im je širom otvorio vrata u samu elitu scene pojavilo se mnoštvo sumnjičavaca da je njihova lirika pretenciozna i pompozno napuhana, da švrljaju oko povijesnih tekovina Ujedinjenog Kraljevstva, te da nepotrebno metaforiziraju s tradicijskim ostavštinama 'gordog Albiona'. Ovdje su učinili još drastičniji presedan uhvativši se drevnih antičkih runa, simbola koji su stoljećima enigma za arheologe i tumače se na različite načine. Kako nema adekvatnih i ispravno točnih deskripcija, uostalom i Stonehedge se tumači kroz brojne varijante, ovi Britanci su se specijalizirali da ih protumače kroz arhaična pojašnjenja da su svi takvi slični znakovi i simboli bili u svojstvu bitaka i ratova koji su mijenjali tokove civilizacije, te da su ostaci borbi čovječanstva kroz davne epohe. Na takvo stajalište isprepleli su brojne priče o lomačama, praznovjerju, poganskim obredima, masakrima, borbama plemenskih zajednica i hipotetskim nagađanjima šta je i kako je bilo još prije vremena kada su Kelti i Gali osvajali Otok.

Osim mnoštva tema u kojima je uglavnom vodeća tematska okosnica rat, bitke i sukobi u tim arhaičnim epohama, pronađe se i emotivnih, senzibilnih trenutaka kada su ljudi imali ponešto i vremena za sebe u predahu između ratovanja, lova i sakupljanja plodova. Neočekivano mirna "Divine breath" sa gitarskim staccatima i ambijentalijama bez pratnje bubnjeva i basova posve se odvaja od kompletnog materijala koji je nabijen tempovima, groove šusevima, breakovima i većinom oldschool shemom metalcorea. No, taj njihov povratak u te stare žanrovske manire je vješto obogaćen zaista sjajnim gitarskim egzibicijama Dawsona i Cameronovim 'clean' vokalima izdvajajući Bury Tomorrow iz ogromne gomile metalcore bendova bilo da su na starinskoj fizionomiji stila sredine 90-ih ili da su modernizirani elektronikom i samplovima. Upravo ta sjajna melodična crta koja se provlači kroz sve pjesme, kao i ti odnosi vokala i strašan gitarski doprinos cementira ovaj album za gornji dom žanra tekuće 2014. godine. Elektronika i studijske finese ovdje bi bile suvišne. Ovi momci su već na ovome trećem albumu definitivno ispeglali stil i bez eksperimenata i produkcijskih sofistikacija, a okrunili su i svoj do sada najbolji plasman dosegavši UK no.34 i USA Heatseeker no.16.



Prvi singl "Man on fire", a i prateći video dokazuje postojanost osnovice žanra kojeg su kroz tijek albuma savršeno uredno izrežirali sa ukusnim uvodima, staccatima, melodijama, energijom, bijesovima, refrenima, solažama i svim potrebnim medikamentima čiste organske svirke. Pa kad zaori galopirajuća "Watcher" poput konjice ratnika i razvežu se teme "Our gift", pomalo power-metalska "Darker water", zatim atmosferična "Year of the harvest", "Garden of thorns" s bogatom središnjicom i pred samim krajem dočeka drugi singl "Of glory" nabijen dramatikom, te sve okonča izuzetno emotivnom "Hail of lost" čime ratovanja skreću u sumiranje rezultata, vidanje rana i intimne unutarnje zadovoljštine, album je od početka do kraja scenografski osmišljen da se zaista ima šta slušati u svim tim pjesmama kao da se gleda povijesno-avanturistički film na temu arhaičnih vremena.

I nevoljko će mnogi skeptici i dalje promatrati ovaj bend šta se on ima tu petljati i trabunjati o nekakvim arheološkim spoznajama. Pa zašto ne bi? Uostalom, kad mnogi režiseri rade svoje viđenje sličnih scenarija i pretvaraju ih u avanturističke bajke koje znaju biti i zabavne i poučne, nema nikakvog razloga da takve vrlo slične stvari ne čine i ovi nadahnuti i maštoviti Britanci. I uopće ne mora biti pravovjernih dokaza da je sve to kako su oni osmislili krajna suština ili barem da približno odgovara istraženim činjenicama. Ovo je samo jako dobra zabava za mozganje i maštanje o epskim razdobljima, te možda nekome i dobar podstrek da iz naših tradicijskih mitova i legendi napravi nešto slično.

Naslovi: 1.Man on fire, 2.Shadow, a creator, 3.The torch, 4.Watcher, 5.Our gift, 6.Darker water, 7.Another journey, 8.Under the sun, 9.Year of the harvest, 10.Garden of thorns, 11.Divine breath, 12.Of glory, 13.Last of the ice, 14.Hail the lost

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 06/07/2014