Tri godine su prošle od najuspješnijeg albuma "Cannibal" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=30085 (UK no.10) čije pjesme nisu zaživjele u eteru zbog nekoliko razloga. Naime, nedugo nakon izlaska, postavu je napustio gitarist i clean vokalist Jason Cameron, pa se naredni period čekala adekvatna zamjena. Protekla je puna godina pauziranja da bi se zamjena našla sa čak dva lika - novog gitariste Ed Hartwella i novog pjevača Tom Prendergasta koji je bendu donio i još jednu novinu - klavijature. Dok je Jason bio prepoznatljiva kontra oporom frontmenu Daniel Winter - Batesu, ovaj novi vokal zvuči kao i svaka druga clean opozicija u metalcoreu, iako, primjećuje se s nešto malčice boljim sposobnostima. Običaj je da su ovakve personalne promjene korak unazad, ali zapravo ovi veterani su vješto izbjegli kreativan pad. Klavijature su im donijele friški preporod u atmosferičnosti što se očituje odmah u uvodnoj naslovnjači "The seventh sun", a riffovi prerasli u iznenađenje; ove novine su i ostatku benda dali prijeko potreban vjetar u leđa za nove poduhvate. Bubnjanje je gromko, instrumentalizacija na iznimno visokom nivou od recimo usporedivih Memphis May Fire do Of Mice & Men, te je izbjegnuta uobičajena greška suzdržavanja od punog potencijala u vitoperenju potrage za nekim dobitnim formulama u eksperimentalizaciji svih onih ne samo core, već i šireg metalnog teritorija koji je u zadnjih desetak sezona pokušavao koketiranje s elektronikom. Ne treba očekivati da pjesme ne slijede neke kohezivne klišeje, istina, ide se tamo gdje se i očekuje - na glavu s punom snagom, a osim toga, postoji i dobra strana raznolikosti miješanjem brzine i sporijih tempova podmazanog stroja teških tematskih napada svjetskog kaosa, pakla, predatorskih obmana, korupcije, ljudskih otuđenja, depresije, beznađa, prihvaćanja boli i traume kao sastavnog životnog puta, potrage za nadom kroz pobunu, manipuliranja znanjem u svrhu zataškavanja istine. Elem, i tekstovi su ovdje znatno pospješeni tim zamjenama kao nova zora što je došla poslije vrlo burne, ali značajne noći.



Pa i premda u globalu stil ostaje isti, primjećuje se da je ovo sada sasvim drugačija zvijer pripremljena za svježu krv i novo poglavlje: teški ulaz "Abandon us" slijedi nove varijacije prepuštajući srednje, malčice i sporije brzine "Begin again" i "Care" pokazavši da se može vrlo dobro obaviti kreativan posao i s manje bijesne energije, a s više himničnosti. Tendencija oštrih i čistih vokala uspješna je u kombiniranim razaračama "Forced divide" i "Boltcutter" koja se nalazi i u kompleksnoj "Wrath", dok baladična "Majesty" čak ima i klavirski solo uvod s nekoliko ambijentalnih elektronskih dodataka koji ipak nisu izbili u prvi plan prikazavši jednu od značajki rocka koja je uglavnom nestala pred petnaestak godina - pjesme se naprosto pretapaju jedna u drugu, a nisu progressive aranžmani, niti koncept, a kamo li zbirka pjesama, već se prati tok završnice svake pjesme s idealnim početkom naredne ne gubeći osnovnu akceleraciju i međusobnu koheziju. Kao frakcijski ulazak, tu su i dva gostovanja - Loz Taylor iz britanskih metalcoreaša While She Sleeps u buntovničkoj "Heretic", te Cody Frost u završnoj bljeskalici "The carcass king".

Sve je ovo stopljeno u proporcionalno optimalan album osunčan novim zracima svježine pokazavši da niti nakon ovakve značajne promjene vokala i gitare bend nema niti najmanje primisli da prikoči izvlačeći se da sada kreću polako i oprezno s novim elanom. Naprotiv, elan oduvijek imaju, a povrh toga su otpustili sve kočnice pokušavajući saznati koliko brzo i daleko mogu otići. U svakom slučaju, ovo je jaka svjetlost za njihovu budućnost, čak i najbolji album do sada.

Naslovi: 1.The seventh sun, 2.Abandon us, 3.Begin again, 4.Forced divide, 5.Boltcutter, 6.Wrath, 7.Majesty, 8.Heretic (feat. Loz Taylor), 9.Recovery, 10.Care, 11.The carcass king

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 03/04/2023