Privlačna, a i pozitivna strana ovog drugog studijskog albuma zagrebačke kantautorice Miriiam je što u pratećoj sekciji ima barem dva vrsna glazbenika na klavijaturama i gitari koji joj daju jazzy šmek s obzirom da njena akustara, a povremeno i električna gitara u najobičnijim legatima formira samo goli, prilično banalan kostur koji bi bez ovakve nadogradnje zjapio prazan i kao takav vrlo brzo postao dosadan, predvidljiv i monoton.
Skladne pjesme u sjetnom i melankoličnom raspoloženju na engleskom uz njen pritajen, nježan i patetično introventan, čak i previše povučeno i potišten vokal što ostavlja dojam ravnodušnosti je ustvari zanimljiva zamka što se paralelno povezuje u nekim elementima s Donald Fagenom, pokojnim Walter Beckerom i Steely Dan, rodonačelnicima ovakvog stila nekoć duboko pročeščljanog utjecajima bluesa, jazza i rocka s pop i progressive armaturom, odnosno, ovdje se uočava lijepi klišej starinskog soft-rocka na analogan i pristupačno topao način prikladan za široku radio-friendly audijenciju širom svijeta. Vjerojatno vam je poznato da je debi album "Call Me Up" (2021) prošao izuzetno dobro na spotify platformi, te je dospio u radijski eter Europe, USA, Brazila i Australije, a da su neka druga vremena, cifra od sadašnjih 250.000 slušatelja širom planete bi polučila komercijalno fantastičan učinak.
Glazba je vrlo mirna i suptilno kreirana počevši od uvodnog moody jazz-popa "Feather" poškropljenog i s ponešto sintetički orkestrirane psihodelije, naslovnog melodičnog soft-rock singla "Alright", noir-blues/ popa "Nothing to rewind" nadomak nekih Tindersticks shema, pa post-adolescentne strasti "When in my car" kolaboriravši između brit-popa i kurentne pop estetike (Taylor Swift i Billie Elish), a u principu da se ne cjepidlači, mnogo toga je ovo u nekim momentima jako blisko pristupu Aljoši Šeriću i Pavelu.
Zatim, dosta, pa čak i previše ležernog miksa countryja i americane u središnjici albuma ("Screen", "If I had", "Thirteen", "Portobello market") uz intimne priče, nebitno je 'oli su fikcije ili fakcije, donose privlačnu srž razmišljanja odrastanja i napuštanja adolescencije, mada je teško za povjerovati da već u ovim, 20-im godinama Miriiam ima problema s nesanicom ("Insomniac"), ali nema veze. Mašta joj je bogata i otvorena za lirsko sanjarenje, te umije uroniti i u kratki minimalistički polu-gospel "One cold" s obaveznim post-emo nabojem, a pred samim krajem dolazi potencijalan hit-singl "Mom knows best" sofisticirano znalački parafrazirajući sva ona pametovanja i verbalne mustre roditelja o moralu i nepoćudnosti, ah, možete si misliti kakvi sve nisu bili starci, nekoć beatnici, rockeri, hippy, hašomani, šminkeri, punkeri, metalci i alternativci (a i žive đankoze) koji danas sole pamet sadašnjici i budućnosti, a ustvari bi trebali biti sretni što im naraštaj nije otišao tražiti "I can't get no (satisfaction)" zadovoljstvo u balkanskoj harmonici dugmetari i turbo-folku
Na završnici se nađe i bonus "Viciously tender" s blagim funk-soul elementima, no nema baš nekog groovy šusa. Miriiam bježi od striktnog dance podija kreirajući alternativni obraz pop glazbe bez eksperimenata i nekih hrabrih iskoraka, a opet, sve ovdje funkcionira kantautorski jako i dorečeno na miran, naoko bezbolan način mimo svih žustrih socio-političkih i inh razmatranja ovog nestabilnog vremena. Nekako je iznenađujuće odvojena od sveg ovog pakla koji se događa u svijetu, skoro izolirana od bolesti medija, uronjena u razmatranje vlastite uloge i značaja u svijetu, a tu je posve pogodila što poput mnogih velikih, iskrenih (bendovskih ili ne) albuma u popularnoj glazbi, da ih ne nabrajam, jest simpatičan kantautorski soft -rock/ pop zgoditak. Naposljetku, ako iz vlastite države ima lošu ili slabu recenziju, a očito jest da je ovo album za svijet, a ne našu malu vukojebinu, Miriiam, koliko mi se čini, uopće i ne treba hrvatsku injekciju. S ovog albuma ima poprilično mainstream radio hitova.
Naslovi: 1.Feather, 2.Alright, 3.Nothing to rewind, 4.When in my car, 5.Screen, 6.If I had, 7.Thirteen, 8.Portobello market, 9.Insomniac, 10.One cold, 11.Mom knows best, 12.BONUS: Viciously tender