Vinilka debija "Uvod u promatranje cvijeća pri punoj brzini" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=31504 (2022) mi se već dobro ishoblala jerbo sam je valjda svaki puta vrtio kao DJ u nažalost nedavno zatvorenom zagrebačkom klubu KCM. Onih 9 pjesama se savršeno dobro uklapalo u moj izbor mjuze sa The Smiths, R.E.M., Talking Heads, The Police, The Cure, U2, Echo And The Bunnymen, Morrisseyjem, Sonic Youth, naravno i Pixies i The Jesus And Mary Chain i The Stone Roses i Suede i Placebo i Coldplay i The National i Rebel Star i Šumski i još sa svačime, a posjetitelji su me često pitali 'koji je to bend?' jer se pasao, takoreći 'u dlaku' s iznimnim osvježenjem, onim, 'konačno nekaj novoga domaćega, dosta nam je starih ofucanih prdonja i mrtvih heroja što ga pjevaše uglavnom na englenštini'. Kod ovog benda je važan feedback mada se nekome slabije upućenom može pričiniti da zazire od komercijalnosti kao recimo spomenuti Šumski; naprotiv, njihovi idealno napenaleni singlovi, a i pjesme koje se otkrivaju mic po mic, imaju snagu privlačnog alter-pop konzumerizma nalik na nekadašnji college rock u kome je ama baš sve bilo dozvoljeno bez zadrške od seljačkog countryja, blues-rocka, preko punk-hardcorea, power-pop, new-wave/ post-punk/ alternativnih/ independent izbojaka sve do noise-rocka, elektronike i avangardnih načela. Novi rad ovog peterca slijedi gotovo sličnu tenziju debija, sam Ivan Blažinović (gitara, prateći vokal) mi je jednom prilikom rekao da se za sada taj feedback pokazao jako dobrim i ne valja ga mijenjati, a naravno, bilo bi i pogrešno. Jer, ovdje su na nepunih 40 minuta (točnije 37, isto kao i na debiju!!!) doradili neke stvari u svirci i samoj komplementarnosti koja i nije bila toliko uočljiva na prvijencu, ali sada jeste. Skočili su stepenicu višlje u hrabrijem ekspresionizmu inače jako lijepo oblikovanih, ponovno 9 pjesama koje su dušu dale za prave singl atribute inteligentnih radio urednika i DJ-a uključujući i otvarajući instrumental "Krenimo da se možemo vratiti" nafilan lijepim melodičnim gitarskim staccatima post-rock ambijenta Ivana Blažinovića i Luke Žgrablića kao da će početi neki The Cure/ Galaxie 500 nasljednik iz 80-ih i s početka 90-ih, no onda odmah iskače najenergičniji singl "Flora i fabula" u moćnom post-punk elanu s daškom gothic-rock/punka Bauhaus koji primjerice podsjeti na onu obradu čudnovate "Third uncle" Brian Eno-a. Što li je Eno imao na pameti uz sve one psihodelike kad je iznogiran 1973. iz Roxy Music, zna se dobro, jedina mu je želja bila osveta Bryan Ferryju i ekipi, a na nju je čekao dobrih desetak godina kad je uhvatio prvu pravu koku koja nese zlatna jaja - produkciju U2 albuma "The Unforgettable Fire", dok se međutim za razliku, ovdje frontmen Vilim Hrastek uživio u ljubomornog partnera, a vjerojatno i razočaranog, možda prevarenog pri tome čak i kršćanski opraštajući nevjeru unatoč toga što priznaje ulogu klasičnog muškarca 'znaš da sam blesav'.



Recimo da je ovo revoltirana pjesma o prevari. U mladim danima ljudi su skloni posesivnosti i vjernosti. Kad se prevali intenzivno doba snažnih emocija, iz vlastitog iskustva, a i sami Let 3 kažu 'ništa ljubav, samo sex', što je 100% provjereno, emocije gotovo više da i ne trebaju, te nije važno ako vas je partner prevario. Najbolji primjer su moji prijatelji, jedan par od kojeg muškog svi zasigurno znate; našli se njih dvoje jednom, dvaput, triput, pet put i tako redom, a kaže mi ONA, nikako da se desi fuk i pravi sex, pa sam ja lepo sela u auto, otišla do Bjelovara i pofukala se s bivšim dečkom, a njemu sam priznala da sam ga prevarila očekivajući neku užasnu bitku. Ma, ni govora, pitao je 'jesi li barem uživala?', kaže ONA 'jesam', e pa, onda je super! I tu nema više nikakve dileme, partneru se mora oprostiti flert, a što je zanimljivo ovdje ima i jedna LGBT tema "Bezuvjetna ljubav neće biti dovoljna" u energičnom maniru s početnim laganim post-rock uvodom koji se pretvara u snažnu alter-rock eksploziju krautrocka: "Bezuvjetna ljubav neće biti dovoljna":

'Snivamo, snivamo ideje, ideje, ideje
Snivamo, snivamo ideje, ideje, ideje
Snivamo, snivamo ideje, ideje, ideje
Snivamo, snivamo, snivamo ideje, ideje, ideje
(Snivamo ideje i lažemo se na sav glas.
Mi smo djeca za stolom za odrasle gdje bezuvjetna ljubav neće biti dovoljna.
Ne vjerujemo sebi da putevi za naprijed nam stoje. Bezuvjetna volja neće biti dovoljna -
Stol za djecu, za bar dvoje)

Tidal Pull

Kad tad će jasnije
Bit nakazno, glasnije
Sada si zgasnut tu
Jasnije porinut
Ja znam i jasno je ko dan
Da lutam i lutaš, lutaš
Ja znam i jasno je ko dan
Da volim se i voliš se
Bez potrebe i žališ svaki dan
(Snivamo ideje i lažemo se na sav glas.
Mi smo djeca za stolom za odrasle gdje bezuvjetna ljubav neće biti dovoljna.
Ne vjerujemo sebi da putevi za naprijed nam stoje.
Bezuvjetna volja neće biti dovoljna -
Stol za djecu, za bar dvoje.
Snivamo ideje i lažemo se na sav glas.
Mi smo djeca za stolom za odrasle)
Jedna riječ da zarežem
U njedra ti sa šale dvije
Ne poručujem ti sve što znam
Dok sam jak, dok si
Ja znam i jasno je ko dan
Da lutam i lutaš, lutaš
Ja znam i jasno je ko dan
Da volim se i voliš se
Bez potrebe i žališ svaki dan' Singlovi su glavno oružje Tidal Pull, a takoreći, svaka od ovih pjesama to može biti jer se prati intenzivno nabijena emotivna stavka 's tobom ili bez tebe', ona najčešće prisutna (ne)razumljivost dvoje partnera koji se koškaju oko naoko benavih sitnica, a ustvari znaju ispadati katastrofalni učinci. Ono što je fascinantno kod ovog benda jest socijalni diskurz emotivne demagogije peglan kroz stalnu poetiku nikad krivo naherenu ili, nedaj Bože vulgarnu, a osjeća se da ima u njoj svačega što bi zakucalo barem šaku u gubicu; njihovi glavni likovi su uglavnom Morrisseyjevski iznevjereni kroz šalu gubitnika studenta drugujući s emotivnim posrtanjem u kome je šala i optimizam velika nada za barem neki dobar tulum ili intimni provod, a dodao bih tu se osjeti i dobar dio onih Beringerovih (The National) ironičnih razmatranja.



Pjesme su jednostavne i točne, uopće ne vijugaju tražeći strategiju, usmjerene su na cjelokupnu vizuru današnjice, te ne treba u njima tražiti posebnost osim što su odlično napravljene i odsvirane po starim šablonima spomenute, studentske rock škole gdje su i tekstovi nešto značili, Tidal Pull se vrte u vlastitoj melodramatici bez ijednog borbenog, nadobudnog i iole važnog stava oko budućih hrvatskih izbora, odnosno, njima osim ljubavi i emocija ništa drugo nije važno, a tu ih se ne smije oštro suditi premda kroz čitav kontekst albuma nisu dali ama baš nikakav komentar, onaj koji bi se i očekivao od znamenitog domaćeg indie-rock benda.



Ali, ništa zato. Ne treba svaki alter/ indie bend i izvođač trubiti oko egzistencije, frustracije i depresije. Previše je toga negativnog i lošeg u stvarnom životu, valja se ponekad i romantično opuštati i guštati premda se i ovdje nađe poneki stih 'volim kada o tebi ružno govore'.

Naslovi: 1.Krenimo da se možemo vratiti, 2.Flora i fabula, 3.Ako ikad umrem, 4.Bezuvjetna ljubav neće biti dovoljna, 5.Glas 42, 6.Čuješ?, 7.Glas interlude (w/Pospano), 8.Sad il bilo kad, 9.Uvijek dvanaest

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 09/04/2024