Sumnjam da se fanovi r'n'b-ija pitaju zašto neki, a u principu mnogi, traće svoj bogom dan talent na sklapanje tako jeftine muzičice izuzev ako nije posrijedi isplativ uspjeh. Jer, žanr sam po sebi je predvidljiv istom toliko kao i nizvodni riječni smjer, a njegov monolitan tijek tek tu i tamo može uzburkati poneki vir, okuka, rukavac, pritoka ili u najdrastičnijem slučaju suša poput Zambezija ili, pak s druge strane, poplava. Čitajući promotivni press-pijar u kome stoji gomila hvalospjeva oko ove portugalske kantautorice s prebivalištem u Kopenhagenu čovjek se zaintrigira na riječi 'kultno, raskošna elektronika, mjesečinom obasjan r'n'b, majstorsko i univerzalno umijeće pisanja pjesama…', ali od toga se dobiju samo prazna naklapanja. Istina, ovdje je uglavnom živa ritam sekcija, gitara i bas, te synth uz tek ponešto elektronike, samplova i programiranih sekvenci, no sve se ovo praktički uobičajeno radi upravo na PC programe kao kućna radinost. Ali, kako je Erika htjela baš analogni zvuk sa živim glazbenicima, rezultat je šuplja repeticija u kojoj se osjećaju instrumenti, ali dođavola, talent je proćerdano bačen uzalud na nepunih 45 minuta sa 14 pjesama od kojih su neke toliko blijede, prozirne i neinventivne kao da su rađene za hrvatski izbor patetičnog prijedloga Eurosonga iz rakursa Žak Houdeka i sličnih poroznjaka kojima je jedini cilj u financijskoj koristi na bilo koji način.



Ekipa okupljena oko Erike je poprilično široka od cirka 15-ak glazbenika, vokalista i koproducenata (ona je glavni producent), očito su slijedili stroge naputke tako da ovdje nema nikakvih zavijutaka, neočekivanih frakcija, a kamoli eksperimenata. Tek ponešto sitnih urona u trip-hop i lagane natruhe psihodelije reda radi s puno kočnice. Lirika ne varira u očekivanim tematikama o srceparajućim emotivnim vezama koje vruće i zamamno počinju, a završavaju s mnogo gorčine, razočarenja i nereda, odnosno puca se na stereotipnu kolekciju šaputavih balada s erotiziranim motivima kao udica prvenstveno za pionire puberteta i tinejdžere mada Erica više nije klinka, momentalno su joj 34 godine.



Kako ovdje ples nije prioritet nego tek sitno, polusneno drmusanje, ponešto uzbudljivosti pružaju pjesme "Home alone" s daškom world-musica završavajući sa 64 uzastopnih samplova 'sexy', interesantan singl "Lucky" u breakbeat-jungle topotu, zatim drugi singl "Ice" s gostovanjem američkog hip-hop dueta They Hate Change dajući šmek Trickyja, treći singl "Ex-girlfriend" s još jednim gostovanjem, ovaj puta ženskim vokalom Shygirl, te donekle "My day off" u kojoj se zbori o neugodnim situacijama kada ne postoji volja za odgovaranjem na e-mailove i javljanje na mobitel. Ali sve ovo praktički nema ama baš nikakav dramatičan segment osim cvileža oko povrijeđenih emocija. Nema niti humora, nekog prkosa ili ironije. Emotivno jeste, ali toliko predvidljivo u jednom te istom kalupu da naprosto već nakon prve tri pjesme postane dosadno ko' serijski rad lijepljenja etiketa na pokretnoj traci.

Naslovi: 1.Right this way, 2.Home alone, 3.Lucky, 4.The princess, 5.Ice feat. They Hate Change, 6.Test it, 7.ooh, 8.Believe it, 9.Anxious, 10.Ex-girlfriend feat. Shygirl, 11.Toxic, 12.My day off, 13.Twice feat. Blood Orange, 14.Someone

ocjena albuma [1-10]: 5

horvi // 14/05/2024