Format kratko kompresirane klavirske sonate uz tek malo popratnih zvukova, što organski akustičnih, što sintetički programiranih, dobrodošlo je osvježenje na domaćoj kantautorskoj sceni pretovarenoj akustičarima gitaristima, ponekad rjeđe i električarima. Zabočki kantautor Nikola Vranić a.k.a. John Raven August se nakon proslavljenog i Porinom okrunjenog debija "Dangerous Waters" (2019) uhvatio poznatog otklona sindroma 'greške drugog albuma'.

Subjektivizirati se, htjeli ili ne, mora u njegovom slučaju. Zaboravilo se da je nekoć bio alfa i omega u lokalnom progressive rock bendu Nautilus kojeg sam u drugoj polovici prve decenije 21. stoljeća (2007-2009) gledao mnogo puta od 'Novog zvuka' u Saxu, do kojekakvih demo takmičenja, svi uglavnom trabunjaju o njegovom kasnijem periodu u varaždinskim Voodoo Lizards. Oba benda su uz sjajne sviračke predispozicije imali jednu glavnu boljku - neoriginalnost s kojom nisu mogli dugo egzistirati. Sada, na ovome albumu se ponovno revaloriziraju eklekticizmom obavijene klavirske kompozicije, uglavnom sabijene u konvencionalne 'pop' obrasce nisu po ničemu odmakle od primjerice davno utemeljenih i isprobanih klišeja, da se ne glibi u Chopina ili Liszta (i još dublje) što su u blues/ rock kontekstu imali brojne sljedbenike često fiksirane u kako-kome, grozomorna progressive prenemaganja Van Der Graaf Generator, Peter Hamilla, Steve Winwooda, Moody Blues, Procol Harum, ma i Elton Johna, Adele, Billie Eilish i sve slične kopije čiji je osnovni cilj bio i jeste medijski i tržišni uspjeh.

Uz ovakav stilski meandar laganih, probrano rafiniranih i sušto prorijeđenim staccato tonovima u strukirano iskrojenim i melodijski bezeciranim ekstraktima obavezan je i srcedrapateljski scenarij uključujući lagane frustracije neispunjenih prohtjeva, uredno naštelan emotivni segment, pa malo religioznih premisa uzdižući ih do duhovno-metafizičkih frakcija, zaplet sa simboličkim iskušenjima dobra i zla, prstohvat muka i tegoba, tek toliko za dramatičniju injekciju, traganja za žudno iščekivanim 'svjetlom na kraju tunela', istjerivanjem vlastitih demona, raspleta s kojekakvim raskrsnicama i naposljetku, ono što je možda još i najvažnije, od početka do kraja biti smrtno ozbiljan jer je i fabula krajnje alarmantna poput Phil Collinsovih pjesama s gordim, nezaboravnim porukama, stihovima i dubokim metaforama za razbijanje glave.



John Raven se ne libi iskazivati duboke emocije boli nakon odlaska voljene ("Dealing with the pain"). Želi joj oprostiti premda mu je slomila srce, pokazati velikodušnost i ljudskost prijeko potrebnu u ovoj životnoj zmešanciji družeći se s frendovima koji mu savjetovaše da je bolje pobjeći ("I forgive her"), no vidi drame: pojavljuje se boginja ("Goddess of the flame") i on jednostavno ne zna kuda će ga putevi odvesti, između ostalog može vidjeti 'sve dugine boje' ("Divine intervention"). Ujebemti, kako je ovo uzbudljivo! Jedva se čeka nastavak, što će li se događati, ne može se stisnuti pauza jer je nova destinacija vrla metafora mračne vode, dubokog oceana u kome mu pliva mašta osluškujući glasove u glavi o čudovištu pretvorivši se u slijepca što neke stvari vidi bez vizije, uranjajući u "Deepest ocean of my mind". Ajaoj, dramatika se nastavlja osjećajem beznađa obrativši se mamici i tatici, o jadnog li dečeca slomljenog srčeka jer je život tako okrutan. I onda, fantastičan rasplet: glavni junak preuzima neumoljivo kameno lice, vrišti, ozbiljno je povrijeđen, oči su mu dvije crne rupe ("Rebuild my ruins"), čitav svijet je tužan i depresivan, traži se izlaz ozdravljenja, cvilidretavo se plače, cmolji, svakako, audijencija sukladno preuzima svu empatiju i saučešće glavnom akteru s kojim se identificirala jer je strahovito jaka moć ovakve priče što čak skreće i do vampirskih insinuacija ("Release me from my sin"), mamicu ti frapantnu, ma zamisli samo! A na koncu, ma nemereš verovati: on ostaje usamljen, o tako bolno usamljen, a napaljen, o so horny, da će umrijeti od ljubavi (završna "Lonely").

Ma djelo dostojno rejtinga Porina i svakojakih nagrada koje se hrane konzumerizmom, uzbudljivo i napeto, dramatično i neizvjesno, ali samo ako niste najpozornije slušali Phil Collinsa. Tek malo, malčice slabije od njega. Stari dobošar Phil umije biti i koji put zabavan, a ne samo potišteni momak slomljenog srčeka, pa mu još uvijek unatoč peticijama za zabranu objavljivanja ikakvih novih materijala, britanska show-biz industrija dozvoljava bavljenje tezgarenjem i prodajom trivijalnih pjesmuljaka. S ovim drugim albumom J.R. August još nije dosegao tu kvotu jer je masovno prihvaćen i jao onome koji nešto loše zbori o njemu i njegovoj ucviljenoj patetici. Tuga je ipak, privlačna empatija za auditorij što baš i ne kuži tekstove na engleskom, ali osjeća jaku snagu prijeko potrebnih emocija 'love me tender/ kill me softly'. S time se nije šaliti.

Naslovi: 1.Dealing with the pain, 2.I forgive her, 3.Goddes of the flame, 4.Hope (instr.), 5.Divine intervention, 6.Deepest oceans of my mind, 7.Rebuild my ruins, 8.Release me from my sin, 9.Lonely

ocjena albuma [1-10]: 3

horvi // 17/01/2023