Nekad su ovi Dandiji bili simpatični metalcoreaši kada su se probijali na sceni, ali od "Atlas" albuma www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=16502 (2013) dalo se naslutiti da im je glavna želja postati veliki, ako ne i najveći bend na svijetu. Ziheraški pucanj "Ire" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=22702 dvije godine kasnije to je potvrdio unijevši striktno komercijalan pristup kojim su se počeli mnogi povoditi u prestižu na tiraže ostavivši sav svoj iole vrijedan kreativan rejting postrance, a "Reverence" (2018, UK no.14, USA no.35) mi je bio tolika blamaža da ga nisam imao volje masakrirati recenzijom. Gledajmo, da sam lovac od kritičara na visoke glave u razvikanom magazinu tipa NME, The Guardian, All Music, Rolling Stone i sličnim štreberskim uredima koji prate puls publike neprekidno tražeći velike bendove i izvođače bez obzira na kvalitet sadržaja, odokativno rečeno blockbuster manipulacije, htio ili ne, morao bih se povinovati ukusima mase s kojima se nije zajebavati. Valja hvaliti premda ne smatram tako i bla, bla, bla. Režim je režim. Na sreću, nisam, pa mogu iznjeti svoje slobodno mišljenje da su dosegnuli dno velike kaljuže, onog bezidejnog klišeja u kome je kreacija ponajmanje bitna, a vitalna strategija jest kako na najbolji mogući način postati imitacija grozomornih guzonja koji su svašta uzimali i plagirali u jasnom cilju napada na sam vrh top-lista s kojekavim bedastoćama.

Ovdje se susreću vrsne odlike Tonči Huljića i Zrinka Tutuća kada bi kojim slučajem radili nešto nalik heavy metalu s daškovima metalcorea i nu-metala. Oni špekulantski znaju na koju publiku pucaju uključujući i horde Thompsonovih pristaša tražeći visoku zaradu na tržištu koje u principu ne želi takav proizvod, ali će ga gurati zahvaljujući velikoj show-biz mašineriji s brojnim poltronima. Naredbe su imperativi: Jeff Ling samo svira zavodljive melodične riffove besramno ih repetirajući po nekoliko puta u svakoj pjesmi ko' da se sprema za Eurosong, a tempovi su krajnje fiskalni računi umjerenih registara za himnične singalong arije frontmena Winston McCalla uključujući kojekakve kombinacije epic, glam i power metala s orkestracijama i gordim sablažnjivanjem najnižeg stadija kojeg jedan teški i popularni bend daje priklanjajući se isključivo komercijalizmu.

Ovakav remont zvuka i stila baš i nije bio očekivan pred desetak godina, no u qrc. Kad bend dobiva prilike da nastupa na velikim sportskim događajima pred desecima tisuća ljudi uz prijenose koje prate milijuni pored TV ekrana, onda fučkaš progresiju. Jasno je da više nikad neće ići u smjeru prva tri albuma, naprosto su se zarobili u vlastitom blatu plagiranja ostvarivši jedan od najgorih heavy albuma godine. A dalje, eh... oće li se izvući iz njega?

Naslovi: 1.Ground zero, 2.Like napalm, 3.Glitch, 4.The greatest fear, 5.Darker still, 6.Imperial heretic, 7.If a God can bleed, 8.Soul bleach, 9.Stranger, 10.Land of the lost, 11.From the heart of the darkness

ocjena albuma [1-10]: 1

horvi // 02/10/2022