Francuski avangardni progressive čudaci iz Montpelliera su mnogo toga promjenili od našeg zadnjeg susreta, a bješe to već dosta davno. Mijenjali su ritam sekciju triput, ostalo je samo jezgro s jedinim originalnim članom iz 2003. - Emmanuel Jessua-om (vokal, gitara), te drugim gitaristom Jonathan Mauroisom koji je tu od 2011., a ritam su odnedavno Pierre Rettien (bubnjevi) i Charles Villanueva (bas). U međuvremenu su imali i nekoliko proslavljenih trenutaka na francuskim i američkim turnejama s Gojirom, The Ocean Collective, Watcha, Black Bomb A i Eths. Ono što je još bitnije jeste da nastavljaju svoju neobičnu cinematic strukturu, nekoć često i teže prohodnu, a sada sve radikalnije apstraktnu uvijenu u kompleksne aranžmane i nagle, neočekivane preokrete kojima slušatelja potpuno izbacivaju iz takta, posebice na ovome najzahtjevnijem i posve eksperimentalnom, šestom albumu po redu koji ima konceptualnu priču o 'sheolu', mitskom mjestu iz hebrejske Biblije gdje se sve duše sastaju nakon smrti da ostanu u tišini i da se ponovno pretvore u prah. A 'šeol' kao takav kroz fabulu govori o onome što je bilo prije toga vračajući se na izgubljene obale paleolitskog jezera Tauca tražeći izvorište životopisnih vizija nekih maglovitih sjećanja. Prethodna dva nerecenzirana albuma "Alba - Les ombres errantes" (2018) i "A Distant (Dark) Source" (2019) su izgrađena oko mita o Sizifu istraživajući akustičnu stranu zvuka, a još ranije, ponajbolji "Shores of The Abstract Line" (2016) www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=23526 s kojim su dosegli stilski profil nepredvidljive linije ljudske psihologije ludila, različitih raspoloženja, tragedija i ushićenja trebao je po nekoj krivudavoj elipsi zaokružiti idealan balans neuravnoteženosti, međutim to se ovdje ne događa. Problem ovog impozantnog izdanja je u pamtljivosti prvog, drugog, pa i trećeg preslušavanja gdje skoro pa ništa ne ostane u uhu. Ranije su znali imati ponavljajuće lajtmotive, refrene i dinamičke strukture kojima su držali koncentraciju i fokusiranost, no ovdje se skače s ambijenta u žestoku fuziju djenta i modernog metala s mnogo atonalnosti, pa se onda iznebuha odvale u simfonijsku sintagmu eksperimentirajući baš kao da čitav niz naoko nespojivih kolaža i zbrda-zdola poslaganih puzzli prebacuju u totalnu apstrakciju boja, tonova i sviračkih zahvata uključujući i povremene ritardande i accelerande u bubnjarskim intervencijama koje su tu došle, ah, svakojako u općoj kakofoniji s jasnom željom za avangardnim porivom 'biti drugačiji i neobičniji'.



Najava albuma bio je EP "Lava from the Sky" s 3 vitalne pjesme "Lava from the Sky", "Sheol, pt. I - Nowhere" i "Sheol, pt. II - Lands of haze" koje su već po samoj strukturi čudnovatih dužina od 2 do 11 minuta sugerirale totalnu zapetljanost i sviračke bravure. Istina, kao i kompletan album, ovo je vraški kompleksna glazba koju je abnormalno teško i zahtjevno za svirati, ako će se nekad netko odvažiti da ih pokuša obraditi imati će mali milion problema. Prije svega, spomenuh, teško ih je uopće zapamtiti, zatim podebljano je i s pravim gudačkim triom, elem ništa bez kajdanke i notnog pisma, skladbe su masivno razvučene i bez potpunog fokusiranja u njih prosječnom ljubitelju progressive i tehnical metala prolaze kroz jedno uho unutra, a kroz drugo van. Međutim, nakon nekoliko repetiranja, a i evidentiranja čitave radnje s recitacijama stihova i ulomaka odabranih pjesnika među kojima su César Vallejo, Jean Cocteau i Anne Sexton, te autorskih na tri jezika (engleski, francuski i kastiljski španjolski), počinje se poprimati jasniji horizont ove nemoguće kreativnosti s glazbenim pasažima između natruha Pink Floyd, starih progressive rock ploča iz 70-ih, preko pastoralnih dezena ambijentalnih dionica sve do ažuriranih modernih tehnikalija 21. stoljeća i medikamenata post-progressive metala.



Ulog u samo preslušavanje je vrlo zahtjevan prezentirajući kako bend pažljivo istražuje nove uzorke, oblike i forme unutar vlastitog glazbenog svemira, a kada se to dogodi, odnosno, kada se upije sva suština ove apstrakcije i prividne konfuzije, otkriva se nevjerojatan sadržaj isključivo za sladokusce koji od samog progressiva očekuju nemoguće vrtloge i prevrate. I pri tome još valja nadodati da bend sa svakim novim radom ide hrabro naprijed uz reviziju prošlosti što ga u nekim momentima vrati nekoliko koraka unazad. Ovdje su jasno uočljivi nakon barem petog-šestog preslušavanja i analiza.

Naslovi: 1.Sheol, pt. I - Nowhere, 2.Sheol, pt. II - Lands of haze, 3.Bone dust, 4.Tauca, pt. I - Another, 5.Lava from the sky, 6.The dreamer and his dream, 7.Slow steams of darkness, pt. I - Milluni, 8.Slow steams of darkness, pt. II - Solar mist

Ocjena (1-10): 7,5

horvi // 26/02/2023