Danski četverac iz Kopenhagena o kome smo već pisali, a evo, na red su došli baš upravo nakon utakmice Hajduk - Bröndby (2-0) u 4. pretkolu Lige Uefa vrlo je radišan bendić što momentalno životari u berlinskom podrumu ispod legendarnog Köpi squata. I sad, vidi zanimljivosti - ovaj njihov novi materijal objavljen kao split izdanje s američkim također underground bendom Wovoka iz L.A. Uopće nije 'novi', već je neobjavljeni, odnosno, nastao je prije onog debi albuma "Loss" koji golica i drma smjernice post-metal žanra. Nije neočekivano da bendovi prvo objave nešto kurentno, a onda posegnu u vlastitu ostavštinu, pa su tako ovi momci izbacili stare materijale s kojima se vjerojatno za prvu ruku nisu htjeli kompromitirati možda smatrajući da nisu adekvatni. Ali, niti govora o tome. Jest, "Loss" je fino ušminkan album s armagedonskim klavijaturama i fanfarama, matematički vrlo zreo post-metal sa sludge gitarama i razboritom lirikom, no ovaj materijal je još dublje uronjen u underground temelje s kojima su počeli 2014. u Kopenhagenu ne nalazivši za shodno da ga promoviraju samo za svoje frendove i lokalne poznanike. Ovdje je riječ o blackened tvarima, vrlo sirovim medikamentima čiji je radni naslov bio "Marks" i kao takav je ostao na fikcijama scenarija o post-apokaliptičnom društvu jednog kišnog ponedjeljka u lipnju sabijajući poantu na nadolazeću ljetnu vrelinu koja u Skandinaviji i nije toliko iscrpljujuća kao kod nas na Balkanu i Mediteranu. Pjesme i lirika koju vrišti Christian Bonnesen vođene su konceptualnim načelom sa čudnovato postavljenom fabulom koja uvelike zbunjuje svojom vremenskom terminologijom u kojoj se skače s percepcije na percepciju. Neka. Ne smeta nimalo ova uvrnutost i sloboda kojom pršti ovaj materijal, ionako su svi pravi i dobri, ono što se kaže istinski underground bendovi (i izvođači) uvijek iznenađivali u svojim ranim fazama stvarateljstva kreairajući podosta nereda iz kojeg je znalo isplivati mnogo 'prave robe'.
Nego, sama glazba je daleko intenzivniji mračniji napad na slušatelja u kome nisu samo gitare izraženi dio infrastrukture već i synth odvrnut u turobni zvuk dark-wavea što se najbolje osjeti u jedinom instrumentalu "Gravitated" koji komotno može konkurirati bilo kojem post-industrial izvođaču današnjice počevši od upokojenih Throbbing Gristle. Minimalističko tromo drone kotrljanje je još i najprijemčljiviji dio ovog materijala, no onaj relativno žestoki dio kojeg čini prvih 5 kompozicija daleko je relevantniji prikazatelj te njihove prve faze karijere u kojoj su recimo koketirali s blues tehnikom na način black metala ("Swarms"), doom referencama s obilatim gradacijama ("Engineer of Ire"), nešto bržim tempovima koji ne ulaze čak niti u domenu umjerenog headbanginga ("Nostomo falls") ili pokušaja alternativnih insinuacija na Cult Of Luna i Neurosis (zna se, onih najboljih prije onog zadnjeg komercijalnog posrtanja "Fires Within Fires") u kojima ovaj, nadam se, uporan bendić traži svoje mjesto kao avangardna prethodnica kojoj su svi veliki bendovi došli na živce.

Obično su u post-metalu/rocku instrumentalne kompozicije što se ponekad razviju u simfonije od pola sata ako ne i dulje, no ovi Danci ih sabijaju u nevjerojatne 2-3 minute pri čemu ostaju dosljedni žanru. Kratki uvod, mnogo instrumentalističkih izmjena koje naizgled djeluju prokleto tromo, koegzistencija svih pripadajućih parametara u svrhu artističkih figura, također mnogo i synth zvukova koji se otkrivaju naknadno pokazuju veliki talent benda da potpuno ovlada novim smjernicama već umornog žanra post-metal/rocka pretvarajući ga u nevjerojatno pitak i komunikativan, čak bih se usudio reći i komercijalan obrazac koji, nažalost, čak niti u prvom valu tijekom kasnih 90-ih i prve polovice prve decenije 21. stoljeća nije polučio osobito uspješne rezultate po pitanju radijskog emitiranja. Ovi momci rade kreativno nadahnutu umjetničku glazbu za koju žive. To je neosporno. Avangardisti su, a ovaj materijal samo pokazuje taj njihov početni elan zbog kojeg su se odlučili Kopenhagen zamijeniti Berlinom. Oba palca gore! Drugi bend Wovoka su otprilike slična priča, samo s druge strane Atlantika. Oni su daleko kompleksniji jer ovdje imaju samo jednu pjesmu "Traces" što iznosi 18 i pol minuta. Također iza sebe imaju jedan album "Saros", dolaze iz najluksuznijeg grada na svijetu gdje se svi rokaju horsom i imaju nedostižne ciljeve da postanu globalno poznate komercijalne zvijezde što imaju milijunske račune, no ova ekipa nimalo ne djeluje tako. Prije bi se reklo da su neki bend koji sad, za početak uopće nema nekakvu veliku perspektivu ako ga nitko ne podrži.

Ta glomazno dugačka pjesma "Traces" tipičan je post-metal otprilke isto koncipiran kao i sve mnoge velike pjesme Pink Floyd, dakako, one koje se ne puštaju na radiju i nisu udarni hit. A takvih pjesama u ovome žanru ima na tisuće: dugačak uvod blues/sludge riffova, kreštavi crust vokal, struktura kompozicije koja koristi i minimalističku i kompleksnu figuru na vrlo dobar način (pjevač koristi više vrsta glasova, odličan je), no najbitniji je onaj efekt kojeg pjesma ima na slušatelja. Očito ovaj bend ima mnogo teških stvari na duši koje izbacuje u tom jednostavnom maniru post-metala s vrlo dugačkim krešendom koji ovdje iznosi pa barem dobre dvije minute. Sve u žaru jer ne pokazuje totalnu nezainteresiranost za događaje na 'starom kontinentu', a može se podijeliti i po stavcima koji imaju hitoidnost čekajući da uhvati nove potencijalne slušatelje. U globalu nije loše, samo nimalo nije originalno.

Naslovi: 1.The guardian, 2.Swarms, 3.Engineer of Ire, 4.Nostromo falls, 5.Eye of the covenant, 6.Gravitated, 7.Traces

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 08/08/2017