Sve ono što se govorilo i reklo za prethodni album "NuitNoire" (2016), slobodno bi se moglo ponoviti i za ovaj treći. Šabloni su ostali isti s instrumentalnim sadržajem kojeg su jedino izmjenili većom količinom muških spoken-word dionica (uz poneku žensku) s konceptualnim pokušajem predstavljanja SF priče o proučavanju ljudskog odnosa prema umjetnoj inteligenciji. Obilje synthova izbaciti će u prvi plan veću koncentraciju utjecaja sheffieldskih 65daysofstatic s tek minornijim uplivom gitarskih krešenda pokušavajući uhvatiti pozornost probirljivijeg auditorija post-rocka psihodeličnim i ambijentalnim sekvencama. Tromo valjanje od teme do teme ležerno se razvija. Dok bi se u početku činilo da se dramatika i dinamika namjeravaju razvijati kroz veću brzinu, to se desi samo malčice u trećoj "The incomplete" i tek u drugoj polovici albuma s dvije zanimljivije "Mindfiles" i "Psyche" na račun guste magle i čvršće infrastrukture.



Sugestivna priroda tkanja naglašava dvojaku (ne)uvjerljivost fabule obuzete vinjetom Ray Kurzwiela koji želi usaditi umjetnu inteligenciju memorirajući sjećanja na pokojnog oca i izvršnu vlast što mu ostavlja suprugu kao utješitelja-izbavitelja; jest, koliko je zanimljivo za čačkanje i kopkanje, toliko s druge strane protežira sindrom predvidljivosti i propulzivno postavljene vreve na glavne okosnice ljudske interakcije. U oba slučaja, sve je nezgrapno posloženo spram stvaranja nekih novih shvaćanja usmjerenih prema tehnološkoj distopiji, ali prelazak u Pelagic Records mogao bi im osigurati veću bazu novijih fanova gravitirajući ka onom mentalitetu koji voli čudne i surovije izazove.

Naslovi: 1.Persona, 2.Lifelooper ®, 3.The incomplete, 4.XM3216, 5.Pygmalion, 6.Mindfiles, 7.Psyche, 8.Thumos, 9.Mecasocialis

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 04/06/2019