Od zadnjeg susreta s ovim Dancima iz Kopenhagena što su prvi dio faze živjeli u Berlinu prošlo je skoro 5 godina i nisam znao za njihov drugi album "Deads" (objavljen 2018). Sad, da li su izašli iz mračnih berlinskih podruma, nemam pojma, ali ovaj treći album nastavlja kontinuitet teškog apokaliptičnog post-metaliziranog sludge-hardcorea s mučno ledeno-prigušenim harmonijama syntha Ketil G. Sejersena i bolno ekstremnim vriskovima Christian Bonnesena što je između ostalog, bio uključen u daleko brže i agresivnije hardcore/ grindcore bendove The Psyke Project i Piss Vortex. Jedina pjesma koju je odrežao na prilično ogavan način je "Desecrator".
Njih dvojica su prepoznatljive karme što je netipično za ovakav žanr; niski štim gitare, bas i tromi, ali snažni bubnjevi su radnici na njihovim srednje brzim destrukcijama teškog filmskog elementa atmosferično napetih scenarija poput SF horrora počevši od uvodne vulkanske pjesme "Imperial" što praktički evocira na onaj zastrašujući film "Silent Hill". Grandiozno postavljeni performansi kompresirani su u još jedan netipičan žanrovski format: nekoć su im pjesme jedva iznosile po 3 minute, a sada su ih malčice raširili i do 5, a u slučaju punog pogona "Tethers" i do 6 minuta, makar i dalje imaju kratkih poput instrumentalnog interludija "Vakuum" i završne "Resurrection" od 2, te "Scion", "Division" i "Forger" koje se kreću oko 3 i pol minute.
Imaju taj ćudljiv teritorij zagušeno abrazivne klaustrofobije s kratkim međuigrama povremeno dajući predaha ponekom toplijem tonu s velikom melodijom uronjenom u masivne kreni-stani riffove u obaveznim disonantama rušeći zvučne zidove visceralno brutalnim napadima na granicama industriala. Iznimke su ambijentalni pejzaži "Obsidian", te čista gitara na početku "Interloper" i jarki sjaj spomenute "Forger", međutim nisu lagani trenuci ono što ovaj album čini u suštini.
Ako se stavi proizvoljni 'klik' na bilo koji trenutak ovih 40-ak minuta, dočekuje pakleni sludge s oslobađanjem strasno primitivnog osjećaja za razbijanje monotonije. Dosade nema, samo monstruozno teške olovne atmosfere s malo nota jer njihov pristup ostaje isti - 'manje je više', a umiju ga vrsno iskoristiti i kreirati.