Objavljen u obliku dvostrukog vinila i 60-tominutnog cd-a podijeljenog na 5 strana svijeta (east, west, central, north & south shores), pardon, obala, ovaj treći studijski album francuskog četverca iz Montpelliera koji se može čitati kao 'hypno-five-eee' sneno uranja u duboke čežnje premještajući se u eksplozivna izgaranja.

Prepoznati kao pioniri cinematic metala, karijeru su počeli koncem 2003. kao dvojac Emmanuel Jessua (gitara, vokal, tekstovi) i Thibault Lamy (bubnjevi) isprva održavajući hipnotičke koncerte na kojima su vlastitoj svirci dodavali filmske samplove i emotivne vizualizacije priskrbivši si šmek metal eksperimentalista. Nakon prva dva izdanja čudnih naziva "H492053" (demo) na kome naslovna pjesma govori 'nikada se ne bi željeli vidjeti žrtvama književnih ideala' i EP-ija "Manuscrit Côté ms408" (2005) gdje su se pozabavili jednim od najvećih književnih misterija - nerazjašnjenog rukopisa, pisma i jezika ms408 što se pripisuje Rogeru Baconu, engleskom franjevačkom fratru, znanstveniku, filozofu i teologu iz 13.stoljeća, zaintrigirali su ogromnu pažnju sofisticiranog dijela metal scene. Debi album također čudnog naziva "Des Deux L'une Est L'Autre" (2007., Overcome Distribution) iliti 'dva jedan je drugo' s tekstovima na francuskom i engleskom jeziku osigurao im je turneje po Francuskoj i USA s Gojirom, The Ocean Collective, a kasnije i s The Dillinger Escape Plan, Watcha, Black Bomb Ä i Eths. Na albumu su objavili i svih 6 kompozicija s prethodnog EP-ija, te se potom na dulje vrijeme povukli stvarajući punih 5 godina materijale za drugi album "Acid Mist Tomorrow" koji je svijetlo dana ugledao 1.I 2012. na etiketi D-Prod, a naslovi svih pjesama na njemu su na engleskom iako su i dalje zadržali kombinaciju tekstova s francuskim jezikom. Pošto ih krasi istraživanje nepoznatih, mističnih i nezamislivih opservacija, na ovome trećem albumu su otišli još dalje s apstrakcijom i metaforom cijelog svijeta raštrkanog na 5 različitih obala koristivši uz engleski i francuski tekstove na japanskom (uvodna kratka "East shore: Landscape in the mist"), španjolskom (vrlo sentimentalna "Central shore: Tio"), te kako album odmiče, čisto komotno slušatelj očekuje možda još poneko iznenađenje da bend zapjeva možda na ruskom, mandarinskom ili recimo arapskom. Ali, to se ipak ne dogodi. Uz to, pojavljuje se mnogo vokalnih spoken-word naracija, i ženskih i muških, pozadinskih samplova, doduše ne u svakoj od 8 kompozicija, ali isprva se odmah stiče dojam bogato izrežiranog rada koji je neprekidno u letargičnim staccatima Jessue i drugog gitariste Jonathana Mauroisa sve dok bubnjar Théo Begue (još odavno zamijenio Thibault Lemyija) svoje lagane i trome ritmove ne prebaci u moćnu tutnjavu poput programirane ritam mašine. I vodeći vokali Jessue i basiste Cédric 'Gredin' Payesa se stalno mijenjaju iz milozvučnog dream-pop baladisanja i nekih asocijacija na hrapavi bariton mlađahnog Peter Gabriela u opake growlove, a svaka pjesma u svojim usponima i padovima s vrlo kompleksnim aranžmanima nerijetko popraćenim atmosferičnim odjecima piana, harmonija klavijatura i violine stalno šetaju po nepredvidljivoj liniji panoptičkog prikazivanja ljudskog stanja na različitim meridijanima i paralelama širom zemaljske kugle doimajući se poput SF priče kao da se radnja odvija na nekom posve drugom, imaginarnom planetu. Jessua je izjavio da su namjerno napravili ovakvu bipolarnu glazbu uvijenu djelomično i u latino utjecaje, uzbudljivost i depresiju stalno održavajući leitmotive šarajući izmjenama 'up & down' kako bi postigli neizvjesnost dramatike od početka do kraja pričajući priču njihovih trenutnih života. Sama priča neprestano levitira između ludila, psiholoških prevrata, različitih raspoloženja, tragedija, ushićenja, očaranosti i razočarenja svojim dihtomijskim balansiranjem na onoj litici kad se sve u tren oka može stropoštati u ambis. Sukladno tome i glazba je neuhvatljiva u dijagonalno diferencijalnim relacijama: uistinu se ne može predvidjeti kuda će odvesti. Iz nevjerojatne baladičnosti samo zarašpa u tehnical-melodic metal s thrash/death i metalcore konotacijama ("East shore: In our deaf lands"), pa onda ode gotovo u neku ozbiljnu klasiku kao da slušate solo piano ili gitarski koncert poput završne i najdulje "South shore: Blind man's eye" od punih 15 minuta.

Model i struktura pjesama je u istinskom progressive maniru, dakako s metal referencama, no one tiše i mirne dionice opet navode kao da je riječ o vrlo sentimentalnom bendu koji preferira ambijentalni, gothic, pa čak i neo-folk pasaž. Kad se detaljno koncentira smisao ovog vrhunskog čuda od kreativnosti s različitim obratima, sasvim je moguće da se potencijalni auditorij više ne uspije iskoprcati iz ove melankolično-frustrirajuće dramatike koju između ostalog nosi i sjajno produciran zvuk s modernim i sterilno čistim performansima čak i u onim najžešćim trenucima gdje bend pokazuje svoju ogromnu snagu. A nije naodmet ne pomenuti i simetriju smisla nekog pravilnog geometrijskog tijela s pet vitalnih točaka koje su jednako udaljene od središta. Nije uzalud album baš upravo tako i podijeljen povezujući i neke elemente metafizike i ezoterije o onim, nama nevidljivim i nepoznatim sferama što se nalaze izvan našeg volumena treće dimenzije.

Samo me muči jedna stvar vezana uz album: na webu benda stoji da je album objavljen 19.II 2016., a promoter tvrdi da je izašao na isti datum samo 2015. Kome vjerovati? Pa, valjda bendu. Vjerojatno se radi o čistom tipfeleru...

Naslovi: 1.East shore: Landscape in the mist, 2.East shore: In our deaf lands, 3.West shore: Where we lost the ones, 4.West shore: Memories, 5.Central shore: Tio, 6.North shore: The abstract line, 7.North shore: Sea made of crosses, 8.South shore: Blind man's eye

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 18/02/2016