Od nekadašnjeg opakog melodičnog deatha do današnjeg hard rocka koji jedva jedvice da zadovoljava kriterije klasičnog metala isključivo zahvaljujući snažnom vokalu Johan Hegga i gitarskim distorzijama Söderberga i Mikkonena prošlo je, pa i ne baš mnogo vremena. Prošli album "Berserker" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=29185 (2019) je bio blijedi power metal za masovno gutanje doguravši čak do UK no.25, USA no.47, a u Njemačkoj i Švicarskoj bješe numero 1 (u Švedskoj, Finskoj i Austriji je došao na top-5), pa su kao bend s ogromnim iskustvom došli do pozicije kada više ne smiju iznevjeriti komercijalne postulate. Sve mora biti top-top uređeno s umjerenim tempovima, laganijim struganjima i sve bezbrižnijim melodijicama koje se vrlo lako mogu provući kroz okular hard rock pjesama, uzmimo Parnog Valjka. Sasvim je lako zamisliti u gro ovih pjesama Akija da zakantari svojim patetičnim glasom što, na svu sreću Hegg još uvijek ne prakticira, ali kako stvari stoje, vrlo lako bi mogao početi, moguće već na narednom albumčetu ciljanom barem s jednom hitčinom za AOR radio stanice koje vrte Metallicu, Gunse, Kiss i sve više relativno novijih mekanijih metal-hard rock izvođača.



A u prilog tome ide i gostovanje legendarnog frontmena Biff Byforda iz Saxon u potencijalnom hitu "Saxons and Vikings" zaokruživši kurentnu pozornost na sve one TV serijale "Igra prijestolja" i sage o Vikinzima kojima su Amon Amarth impresionirani više od tri decenije i za divno čudo uvijek uspiju ispričati zanimljivo štivo poput avanturističkog filma. Ovaj puta je to usamljeni Berserker koji se uputio preko nepoznatih mora u novo osvajanje sa svojom velikom poganskom vojskom mlatareći Saksonce i pripadajuće pogane što ne priznaju Thora. Inovacija je "Heidrun", u prvi mah vesela pjesma sa čudnovato sročenom lirikom o čarobnoj kozi koja donosi vikinzima alkoholne derivate svake večeri; ona jede lišće svetog čaja koji se fermentira i postaje nektar u njenom vimenu otvarajući novo poglavlje da je i sam bog Thor svoju porciju medovine pio upravo iz sisa.



Priča se onda nastavlja uobičajenim potragama za blagom, ratovanjima i penjanjima po kojekakvim planinama, pa krstarenjima golemim oceanima (uvodna "Get in the ring" je nastala za profesionalnog hrvača Erika Redberga), ali tek samo u kontekstu novog nastavka dobro poznatih avantura osvajača koji nikad ne miruju i u dokolici se bave bezvezarijama. Istina, o glazbi se baš i nema što puno prigovarati, ali niti analizirati jer je ovo sve tromije i sporije putovanje poput godišnjih odmora na jedne te iste destinacije s uobičajenim redom vožnje što u konačnici može primati redoviti kontingent novih putnika i turista-namjernika na izlet raskošnih riffova i bogatih melodija, dakako onih koji su raspoloženi za ovakve seanse. Amon Amarth još nisu iscrpili te kreativne resurse uzbudljive lirske fabule u koje sve češće ubacuju vikinške gluparije, ali ih više ne pere neka velika snaga, sirovi bijes i energija, a ako ovako nastave opadati u tempovima, vrlo lako bi se mogao dočekati i simpatično prihvatljiv sludge, pa i doom, a moguće i neki baladičan stiskavac.

Naslovi: 1.Get in the ring, 2.The great heathen army, 3.Heidrun, 4.Oden owns you all, 5.Find a way or make one, 6.Dawn of norsemen, 7.Saxons and vikings, 8.Skagul rides with me, 9.The serpent's trail

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 21/08/2022