Diskografski povratak legendarnog death metal sastava je banger. Ne treba neka introdukcija, niti su išta promijenili pa da se tu razvežem nego idemo drito u vugla.

Odma furiozno, prva pa naslovna 'All heads are gonna roll' je statement of intent koji je dugo smišljao osvetu čovječanstvu. Tupa tupa kao u najboljim danima švedske škole, brak deatha i hardcore punka koji se izmjenjuje sa blastovima i time daje vrhunsku zabavu dok dekapitirate sve one čije glave želite vidjeti in motion. Druga pjesma 'Decrowned' odgovara i na pitanje "pa čije glave?", prosto ako nije bilo nekom jasno. Već mi se penje po osobnoj top listi albuma za ovu godinu. Isto furiozna tupa tupa švedske škole isprekidana blast beat pasažima kao dosta prijemljiv album, ničega previše i ničega premalo. Zapravo je osvježavajuće čuti i nešto da nije spori grobarluk, a da nakon 6 minuta ne poželim promijeniti muziku. Tek kod treće stvari 'Ode to the meat saw' dolazi do blagog usporavanja, ali bijesni riffovi i u ovom ne baš hardcore tempu i dalje zvuče uvjerljivo. Malo thrasherskiji komad, ali i on ima svoje fine d-beat momente da popune prostor bez da bend ogrezne u monotoniju, kao i groove bridgeve koji su šlag na ovoj torti od ljudskih ostataka. 'The deepest tomb' se vraća na prokušani recept. Furiozni tupatupa i blastbeat bestijalnost. Mislim da album, pogotovo zbog svojih punk utjecaja komotno može imponirati i fanovima standardnog grindcorea, i stajati kao dokaz tezi da najbolji metal ima malo punka i obratno. Malo groovea na pola pjesme ali i on je živahan i adrenalinski nabijen. Nema posustajanja, we've got people to kill. 'Piece by stinking piece' počinje malo kolosalnije, sa snareom na prvu koji se izmjenjuje sa death bridgem i nabija u glavu point dobrog death metal albuma. Šesta 'Raped, strangled, sodomized, dead' je osim recepta za izlazak petkom ako ste serijski ubojica i d-beat stvar sa death metal sokovima koji kolaju kroz vene psihopata. Soundtrack za veselo kasapljenje vaše posljednje žrtve u nekom podrumu. Kao i kod svega ostalog, i za dobro ubojstvo je najbitnije da se vi zabavljate. It's all about you baby.



'Dead man stalking' počinje jednim od rijetkih sporijih momenata, ali se i ona brzo vraća na d-beat, da bi se kasnije nakon groove dijela i solaže vratila na postavke. 'Disciples of the damned' zato udara kao čekić u lubanju. Furiozno, brutalno i poletno. Breath of dead air. Blast beat eksplozija kao zaključenje pjesme mogao je proći i bez ponavljanja prvog i drugog riffa, ali ovo je minorna zamjerka. 'Dead world' nastavlja po istom receptu šaltajući između furioznog i punkom oplemenjenog death metala, dok album kraju privodi skladba 'Beg for death'. Jedino za što molim je više ovako vrsno napravljenih death metal albuma da vam budem iskren.

Desetka. Nemam nijedne bitnije zamjerke. Sve kako treba i definitivno jedan od death metal albuma godine. A sad me ispričajte, čujem vrištanje u komori.

Naslovi: 01. All Heads Are Gonna Roll, 02. Decrowned, 03. Ode to the Meat Saw, 04. The Deepest Tomb, 05. Piece by Stinking Piece, 06. Raped, Strangled, Sodomized, Dead, 07. Dead Man Stalking, 08. Disciples of the Damned, 09. Dead World, 10. Beg for Death

ocjena albuma [1-10]: 10

marko šiljeg // 03/07/2023