Uvijek dotjerani, konfekcijski elegantni, vitki i frizerski ušminkani s luksuznim omotima i video spotovima, te besprijekornim koncertima, ove nekadašnje velike zvijezde novog romantizma i new-wavea se nakon one ogromne svjetske slave iz 80-ih neprekidno traže u revalorizaciji samih sebe očekivajući velike tiraže, a to im je u zadnjih 20-ak godina pošlo za rukom tek s albumom "Astronaut" 2004. www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=262, mada im niti naredna 3 nisu bila komercijalno neuspješna, ali sve je to daleko od onih milijunskih tiraža. Imaju svoj prepoznatljiv zvuk i stil redovito baziran na kombinaciji Roxy Music, Japan, Visage, Ultravox i Bowiea kojeg su u pandemijskoj izolaciji obradili s apokaliptičnom himnom "Five years" koje nažalost nema na ovome albumu, pa je bilo za očekivati da će na ovome 15. studijskom radu malo jače zabrazditi u društveni klimakterij, no apsolutno ništa od toga. Uz staru, klasičnu postavu, novina je da im gitaru svira nitko drugi do Graham Coxon iz Blur, u jednoj pjesmi se pojavljuje Mark Daniel Ronson iz pratećih sekcija Amy Winehouse i Adele, a uvijek ezoterično-psihodelične klavijature Nick Rhodesa je u dvije pjesme zatipkao Giorgio Moroder, no sve zvuči isto kao i da ih nema.



Bogata i čista produkcija uz mnoštvo pridruženih glazbenika pokušavaju bendu i njegovoj tradiciji dati 'nešto', no kako to ide u njihovom slučaju, ostaju samo porozne pjesme s izabranim, reduciranim riječima, pomno izglađenim i popeglanim stihovima od kojih se ne može očekivati kardiogramski potres. Uvijek između uvažavanja i poštovanja, a hvala Bogu i starenja s godinama koje ne sakrivaju i dostojanstveno stare, između ostalog, proslavili su 40 godina od čuvenog debija "Duran Duran"www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=180, i dalje se zabavljaju poput mladića koji pristojno grle svoju slavnu prošlost očekivajući i sretnu budućnost uz lijepe žene i raskošan konformistički život što je prikazano u video spotu "Anniversary" gdje se pojavljuju dvojnici Elton Johna, Vladimir Putina, pa i sam imitator nekad najprivlačnijeg ljepotana, basiste John Taylora za kojim su djevojke ludovale i takoreći rezale žile. Ako niste znali, John je na listi najljepših rockera '82'83'84'85 potukao Stinga, Boy Georgea, Adam Anta, Sylviana, a Michael Jackson je tada kao originalni crnac bio na 856. mjestu.



Sve pjesme su srednjeg ili ubrzanog tempa, fino podešene za đusku funk-pop-rocka u preciziranom smislu povratka na najslavniji drugi album "Rio" iz 1982. www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=181 iz kojeg je izvučeno mnoštvo klovnova, da ne pričamo o Killers ili nedavnom reunionu Ride. Jedine iznimke su naslovna "Future past" u laganom revijalnom šlihu starih romantičara vukući onu poznatu poveznicu Ultravoxove "Vienne" kakvu nikad nisu imali (a u vrlo sličnom feelingu je i završna "Falling" s izuzetnim jazzy klavirskim radom Mike Garsona), te sentimentalno raspoložena "Wing" spremna za ljubomoru i frustraciju Bryan Ferryja. Ovdje glazba i konfiguracija pop sheme ugodno klizi kroz blistavi dance-rock uvodnik "Invisible" nalik na Bowiev "Fame", new-romantics funk "All of you", elektronsku disco synth-pop fantaziju "Give it all up" kakvu Rhodes uvijek čvrsto fiksira na gotovo svim albumima (na gostujućem vokalu je Tove Lo), klasičan disco "Beautiful lies" prije pojave house trenda kome su djelomice i sami kumovali zajedno s Visage, te mnogo klasičnih, prepoznatljivih fora i štoseva što prikazivaju bend kroz sve ove decenije.



Nekih znakovitijih promjena nema. Lijepe, impresivne melodije avanturističkog i baladičnog ugođaja starinske noir introspekcije jedino može koliko-toliko pospješiti blago Kraftwerk-ovski komad "More joy! (feat CHAI)" mada čisto sumnjam da bi jedini preostali originalni električar Hutter volio imati ovakvu pjesmu u svome katalogu, prije bi se reklo da bi Depeche Mode mogli maznuti konfiguraciju. A donekle i rap "Hammerhead (feat. Ivorian Doll)" s gospel vokalima, ali to su trebali napraviti još na onome "Notorious" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=184 albumu 1985., ali nisu. Sad djeluje kao da su slušali daleko konkretniji Elemental. Pazite, meni su Duranovci jako vezani uz srce i dušu jer su se sviđali svim curama zbog lijepih dečki u bendu, svaka cura u 80-im ih je redovito obožavala, svi smo kupovali njihove ploče i ljepili postere po zidovima naših tinejdžerskih soba. Meni su dragi bend iz djetinjstva koji još uvijek postoji i stari dostojanstveno s godinama obraćajući se upravo toj publici 'moje' new-wave generacije +/-10 godina. Treba im se diviti da ama baš ništa nisu promjenili niti u ovome turbulentom vremenu. Piče svoje i pucaju na radio programe sa željom da se "Girls on film", "Save a prayer", "Planet Earth", "Hungry like a wolf", "The reflex", a pogotovo "Wild boys" i "A view to a kill" zamjene s novim repertoarom.

Jako lijep samoreciklažni album.

Naslovi: 1.Invisible, 2.All of you, 3.Give it up (feat. Tove Lo), 4.Anniversary, 5.Future past, 6.Beautiful lies, 7.Tonight united, 8.Wing, 9.Nothing less, 10.Hammerhead (feat. Ivorian Doll), 11.More joy! (feat CHAI), 12.Falling (feat. Mike Garson)

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 05/11/2021