Vrijeme koje je Duran Duran ostavio iza sebe bilo je ovjenčano planetarnom slavom, nizom hitova i bezbrojnim posterima koji su krasili sobe tinejdžera, no to je ostavilo i debele posljedice u raskolu - iz banda je otišao bubnjar Roger Taylor, a gitarist Andy Taylor je praktički još samo odrađivao posljednji dio ugovora, tako da su četvrti studijski album "Notorious" potpisala trojica preostalih članova kojima se pridružio bubnjar Steve Ferlone, te bivši gitarist iz brojnih postava Frank Zappe i ex - Missing Person Warren Cuccurillo i producent Neil Rodgers koji je najzaslužniji za sprječavanje preranog potopa. Album je radikalno izmijenio zvuk banda, ali nikako i stil. Sve stare šablone komercijalnih obrazaca su ostale, ali je napravljen znakoviti pomak u izbjegavanju patetike. Tih godina su u centru popularnosti trend funky - soul opservacija jezgrovito proklamirali Prince, Sade i The Style Council, Peter Gabriel je svojim komercijalnim albumom "So" najavio eru afro popa što je stvorilo brojne izvođače koji su posezali za izletima u slične primjere - Big Audio Dynamite, Blow Monkeys, Simply Red, Matt Bianco… Da ne ostanu po strani od glavnih trendovskih strujanja, band je angažiravši Neil Rodgersa dobio vješto osmišljen crnački funky stil pomiješan s r'n'b i soul izrazom (pogotovo u hitovima "Notorious", "Skin trade" i brzom, simpatičnom James Brownovskom singlu koji nije rezultirao hitom - "Meet el presdente", te u kompozicijama "Vertigo / Do the demolition" i "So misled"), a pojavio se i prvi čvrsti rock song pod utjecajima U2 - "Hold me". Pjesme su postale dorečene i jezgrovitije, no interes za band je sve više opadao, njihova tinejdžerska generacija je odrastala, tako da u vremenu kada im se popularnost drastično prepolovila, naslovni hit "Notorious" je bio sasvim zadovoljavajući uspjeh plasiravši se na britanski top 10 u zimu 1986. Najbolji dio albuma jest vrlo dobra lagana kompozicija "Winter marches on" puna ambijentalnih klavijatura i aranžirane orkestracije uz pratnju slikovitih zvonastih ritmova. Ovim albumom koji je bio kreativan preokret na čvršći i aranžerski slojevitiji glazbeni poligon, band je zapravo potonuo u prosječnost iz koje se više nikada neće izvući.

horvi // 13/10/2002