Tri Taylora koji nisu u nikakvim rodbinskim vezama - John (bas), Andy (gitara) i Roger (bubnjevi), te Nick Rhodes (klavijature), oformili su Duran Duran 1979. u Londonu nadahnuti SF filmom "Barbarella" odakle su uzeli i ime po kapetanu letjelice, a vokal Simon Le Bon je u band došao putem organizirane audicije. Ekipi se dopadalo kako je Le Bon izgledao što im je bilo najvažnije budući da su uvježbavali glazbu pod utjecajima Bowievih electro - funky - soul albuma "Young Americans" i "Station To Station, te Roxy Music i tadašnjeg disco trenda sedamdesetih. U zimu 1980. objavljuju prvi singl "Planet Earth" koji ih promovira kao predstavnike new romanticsa, te snimaju ovaj debi album u studijima Red Bus, Utopia i Chipping Northon studiju pod producentskom palicom Colin Thurstona. Album je objavljen početkom 1981. i ušao na britanski top 10 popraćen s dva izuzetno šminkersko - kozmopolitska videospota "Girls on film" i "Careless memories". Bilo je to vrijeme kada su izvođači na natruhama new wavea, post punka i elektronike obilato počeli koristiti videospot kao glavni adut za plasman vlastitih singlova (Visage, Ultravox, Adam And The Ants, Spandau Ballet, Soft Cell…) čime se počeo stvarati potpuno drugačiji promotivni sistem što je utjecalo na stvaranje novog svjetonazora u publici. Desetak godina stari Bowievi artistički potezi korištenja make upa i homo/heteroseksualnog imagea postali su trend, a Duran Duran su to najbolje iskoristili kroz image otmjenih manekena s modnih pista.
Album sadrži devet plesnih kompozicija u kojima osnovnu ulogu igra funky ritam i prozračno obojene klavijature u rasponu od Roxy Music do Ultravox, te povremeni rockerski upadi distorzirane gitare. Najzanimljivija kompozicija je "Night boat" prošarana instrumentalizacijama lebdećih klavijatura i prigušenom zvučnom atmosferom uz brojne bubnjarske prijelaze. Ostatak materijala je gotovo preslika albuma "Flash + Blood" Roxy Music , radova Gary Newmana i debija projekta Visage, ali se ne može tvrditi da nema interesantnih izleta, pogotovo maštovitih elektronskih i klavijaturističkih zvukova i efekata koji su šminkerski uklopljeni na plesni temelj (pjesme "Sound of thunder", "Anyone out there", "Friends of mine"). Završnica albuma pripada instrumentalu "Tel Aviv" koji je prošaran brojnim vokalnim samplovima, orijentalnom orkestracijom, laganom psihodelijom i mjestimičnim tango ritmovima. Bio je to posve solidan prvijenac koji će se pokazati jednim od najkreativnijih radova u dugačkoj i vrlo uspješnoj karijeri Duran Duran.

horvi // 13/10/2002