Iz vedra neba, dok još izdišem sol nakon opuštajućeg produljenog vikenda, i dok se nisam još kako treba ni smjestio u naslonjač, ukazala se prilika da malo prokomentiram najnoviji uradak Zdenke Franjića, kodnog imena Konjokradica. Ako vam treba nekakav uvod u lik i djelo dotičnog gospodina, očito ste na krivom mjestu, i možda bolje za vas da zatvorite ovaj tab i odete na trač rubrike hrvatskih portala trollati što je koja celebrity ambalaža danas postavila na instagram. Album otvara 'Tajna dupla agentica', i u nekim stvarima sve je jasno, dok će se druge manifestirati kasnije. Rock poskočica po templateu 'Roadrunnera'. Da je ovo neko drugo vrijeme puštali bi je na tulumima, a ovako dobismo dobro otvaranje albuma. Za prvi faktor iznenađenja pobrinula se druga pjesma 'Pljunula si mi u lice', sa jednim urbanoklošarskim blues ambijentom koji ne bi bio atipičan za jednog ranog Tom Waitsa. Večer freestyle poezije (ili tek izvedbe, što sam naknadno saznao) kako stvari stoje, mada sam se bez isuviše poteškoća zamislio u kakvom malenom zadimljenom baru, u društvu pisaca/pjesnika Beat generacije dok šankerica najavljuje zadnju rundu prije odlaska do sljedeće neupečatljive, a baš zbog toga privlačne lokacije, pune osebujnih likova i interesantnih priča.

Slijedi potpuni preokret. Pjesma 'A man' je stavom, stasom i realizacijom nešto između funka za porno filmove sedamdesetih i Jamesa Browna (uz izostanak ikoničnih onomatopeja). Čovječe samo smo ljudi. Koju godinu ranije i lako mogu zamisliti da u svojoj lokalnoj točionici pustim ovakvo nešto kad alkosi klonu i produljim svima životni vijek za dodatnih pola sata. Cijenjeni čitaoče shvati me, lepršavo i nepretenciozno iz rili nat maj ting pa sam s ovim albumom na itekako skliskom terenu. 'Ja volim put do tebe' traje 54 sekunde i niti bih što dodao niti oduzeo. Album jednostavno gledam kao kolekciju spontanih momenata pa se ne zamaram nebitnim detaljima. Dobra ljubavna pjesmica u formi video clipa sa kraja ljeta. Zvuči.... poznato, ne u smislu da zvuči kao neka pjesma nego... ma skužit ćete. Svi ste se jednom našli u situaciji gdje u društvu pjevate refren neke pjesme kada više nikog nema, a topla ljetna noć poprima novu dimenziju uz hladni povjetarac pred zoru.

Ali zato kad krene 'Kad nam krene'...



Šesta 'My secret da girl' već mijenja pravac. Funk je on point ali je bitno eksperimentalnija od onog što se čulo dosad. Delay na vokalu i uz elektronsko-glazbenu scenografiju Costa Ipsa-e. Zagazili smo u duboki dio bazena. 'Ona je taj zvuk' je isječak sa koncerta i zvuči vrlo dub-ovito. Lijeni riff na bassu za divno čudo podiže više nego što sabija slušatelja, dok mi za cjelokupni dojam ipak nedostaje malo sporiji tempo i efekti na bubnjevima. Dub bez duba. 'Sve teče po planu' je logični nastavak pjesme 'Kad nam krene' samo je sada ipak stigla. Uloge su podijeljene, pepeo od cigarete mi se rasipa po tipkovnici dok klimam glavom na ovaj grooveom nabijeni komad.

'Zabava', deseti već komad na ovom albumu, počinje kao kakva Kraftwerk ili čak Oppenheimer Analysis pjesma. Rudimentarna oldskul elektronika popraćena improviziranom vokalnom izvedbom koja gotovo dođe kao kontrapunkt. Pomirenje suprotnosti. Jedanaesta pjesma je već spomenuti 'Roadrunner', dok album zatvara medley 'Nedodirljivi' najvjerojatnije snimljen za vrijeme neobavezne zezancije na probi.

Na koncu sam zbunjen jer sam se dohvatio nečeg što malo do nimalo spada pod dijapazon onog što preferiram. Nemam neku referentnu točku oko koje bih vrtio ocjenu. Neke stvari naprasno završe umjesto da imaju barem mali fade out, i to je valjda najveća zamjerka koju mogu naći ovom albumu. Ne mislim da će 'Konjokradica' probiti neke nove ledove ili privući značajan dio publike van nekih krugova, ali ne mislim ni da mu je to bio i cilj. Vodeći se mišlju pjesme 'A man' s ovog albuma neću previše analizirati. Samom raznovrsnošću glazbenog izričaja ovaj album podsjeća na neka davna vremena kada dominantna forma nije bila singl, ili youtube clip. Možda mi je malo žao što 'Ja volim put do tebe' nije napravljena kao cijela stvar, ali opet kažem - puke sitnice. Za kraj stavljam link na pjesmu Galt MacDermot - Space, koja je u ovom slučaju poslužila kao template za 'Pljunula si mi u lice'.

Tracklist: 1. Tajna dupla agentica, 2. U lice si mi pljunula, 3. A man, 4. Ja volim put do tebe, 5. Kad nam krene, 6. My secret da girl, 7. Ona je taj zvuk, 8. Sve teče po planu, 9. Secret double agent girl, 10. Zabava, 11. Roadrunner, 12. Nedodirljivi

Ocjena: ne bi imala smisla

marko šiljeg // 20/09/2021