Prije 6 godina djelomice sam bio u pravu: "Fukizam" je Babiloncima tada bio 'zadnji' album na kome je čak gostovao i čuveni francuski Saphi (Nocturne), te ništa nije više sugeriralo da bi se ponovno mogli okupiti, barem ne onako kako su hiperaktivno djelovali punih godinu dana s Mario Kraljem, Petrom Carem i trubom Marija Hotka. Ako se sjećate, realizirali su 2014. čak 9 albuma od kojih je "Za jedan dobri fuk" iznosio skoro punih 8 sati (4,22 GB na DVD izdanju)!!! Malo tko je taj album uspio preslušati u cjelosti, a radilo se o rekordu na ovim prostorima koji se, nažalost uopće ne pamti. Tadašnja alfa i omega zvučne kulise bio je eksperimentalni post-industrialist genije Kralj Marek koji je sredinom 2014. otišao živjeti na Island, a bend je svoju zadnju svirku održao u zagrebačkom Attacku 29.V 2014., na bivši praznik Dana mladosti rasturivši se i sa svirkom, a i hedonističkim apetitima (Hotko je čak u zanosu svirke pao s pozornice slomivši usnik trube). Sam Zdena je potom odlučio zaključiti to poglavlje što je iznosilo 7 godina rada s 22 albuma i nekoliko različitih postava. I sad, evo novog, neočekivanog povratka jer Zdena, kao autorski vođa čitavog projekta od samog početka koristeći novu šansu, doduše kratkotrajnu prilikom mini turneje po Subotici, Novom Sadu i Zemunu 2018., svratio je kod Mikija Pjevača (Ofingeri, Koridor X) u Bačku Topolu i Edina Džambića (alias Dječak iz vode i Onaj dječak) što su mu i bili pratnja na tim nastupima, snimivši jedno sasvim drugačije zvučno obličje s dva lica: plesnim i specijalizirano namjenskim za solo gitaru. Prvi dio albuma je izrazito nabijen pozivom na dance floor: uvodna "Beton" ('u tvojoj torbi je komad betona odvaljen s berlinskih zidina') odmah sugerira na 'elektronsku' funk fazu Talking Heads "Speaking in Tongues" s pletećom gitarom, synthovima i programiranim ritmovima što aludiraju na žive 'palice' (u slobodnom prevodu: hit), "Secret double agent", jedina na engleskom je pak povratak u stari funk Sly And The Family Stone, War, James Browna, "Primitivno" će uz spomenute veličine donijeti i blueserski dašak Booker T. & Mg's, otkačeno seksistička "Jebanje" na čudnovate eskapade The Fall kad je pokojnom Mark E. Smithu odgovarao ekspresivni kaos minimalizma, "Živa planeta" i "Kreda" ('ne možeš se napiti ako si trijezan/ niti biti slobodan, a lancima vezan/ ne možeš biti uspravan savinutih leđa/ niti naći istinu ispod poluspuštenih vijeđa') su moderniji elektronski dub, nekoć omiljen Zdeni.



"Sve teče po planu":

'A olupina pluta nekud bez ideje,
crta sa ogledala brzo nestaje,
odvija se nova rola,
igru igra neka druga teatralna skitnica.
A trećina je već otišla.
U flaši dosta jaka dramaturgija:
masovna likvidacija bilo kakvih obaveza...

...pustimo da sve teče po planu

Do kraja je ostalo još samo malo
Žilama marširaju odredi ubica
Pod palicom strašnog eliminatora bola
Godinama sedim i osluškujem
Čopor njihovih konja
Topot njihovih konja

...pustimo da sve teče po planu'

Drugi dio kojeg je odsvirao Edin je znatno drugačiji, mračniji i intimističkiji, prava je protuteža s mnogobrojnim kombinacijama gitarskih legata i staccata nalikujući na književnu večer u kojoj Zdena svojim polumelodičnim arijama balansira između pjevača i recitatora. Obojica u ovakvoj formi daju odličnu spregu; "Magla" je gotovo kompletna distopijska priča za razmatranje, "Sve teče po planu" horror vrhunac nelagodnih emocija koje su nekad bile fikcija, a danas su realnost, "Nedodirljivi" u punk elanu onog mlađahnog Billy Bragga iz 80-ih donosi dašak angažirane zajebancije koja se u to i pretvara s legendarnom "Katarinom", još jednom seksističko-mačoidnom temom (stara postava je imala izvedbu na rođendanu Terapije 8.V 2014. u zagrebačkom Spunku), da bi se ovaj session okončao žestokim melodičnim post-punk legatima "Vratite mi moje oči" koje dozivaju u sjećanje Pekinšku Patku (osobito pjesmu "Krug" sa "Strah od monotonije"), a bome ovdje se Zdena totalno ufurao poput Bege iz Trobecovih Krušnih Peći što sve skupa uopće nije neko smandrljano 'odmah snimaj' ostvarenje premda Zdena već 2 desetljeća ne preferira nikakve stimulanse uglavnom održavajući vrlo asketski i zdrav život tu i tamo popivši poneku pivu. Ovo je neočekivano 'pop' izdanje protkano koloritom poznatog Zdenkovog smisla za humor uz (polu)angažiranu poetiku u kojoj uvijek postoji adekvatan smisao što mu se nekoć odbijao o glavu kad su u pitanju bili kritičari koji nisu fermali Loše Dečke smatrajući ih banalnom kopijom Hladnog Piva i Majki, ali to su bile davne godine prije 21. stoljeća kad ovaj svijet nije bio ovakav kakav jeste i mjerila su bila sasvim drugačija. Iznenađujuće osvježavajući je ovaj album s glazbene strane; kreirala su ga dva iznimno darovita, talentirana i duhovita muzičara sa sasvim drugačijim parametrima uskladivši ih sa Zdenkovim afinitetima podjelivši bratski udio od po dvadesetak minuta (Miki ima 4 minute više) usredotočivši se na tematiku stihova od kojih se danas neki više ne mogu banalno shvatiti kao zafrkancija jer u samoj svojoj iskonskoj naravi uopće nisu bili samo stvar otkačene šale. Ovo o čemu Zdena govori ne samo ovom prilikom, već i mnogo prije nisu otkačene metaforičke neuroze ili dosadno sricanje koještarija. Danas je to stvarnost.

Naslovi: 1.Beton, 2.Secret double agent girl, 3.Primitivno, 4.Jebanje, 5.Živa planeta, 6.Kreda, 7.Sve teče po planu, 8.Nedodirljivi, 9.Katarina, 10.Vratite mi moje oči

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 03/04/2020