Zna se, Zdenko Franjić pod tko zna kojim već imenom po redu od onih starih Lutajući, Čudnovati, Napuknuti, Srečnuti, Urokani, Zalutali, Fuckin', Čoporativni (znam ja, devetim imenom, pa i desetim, jednom je bio i na turskom 'gezgin' = lutajući)… ovaj puta je djelomice zahvaljujući Vasku iz bendova Bernays Propaganda i 20. vek ponovno akvizitiran na makedonskoj nezavisnoj etiketi (također su objavljeni i posve novi Babilonci - "Na ulici, u prolazu").

Solistički dio karijere ponovno je nakratko htio revitalizirati još pred proljeće 2020. (u isto vrijeme kada su objavljeni novi Babilonci s Miki Pjevačom i Edinom Džambićem - Dječak iz vode) pripremajući se za moguće nastupe i turneju po tko zna kojim 'balkanskim sokacima', no onda se desio Covid-19 i sve je otišlo, poznato svima, dođavola, a album je ostao kao zalog za neko bolje sutra. I to poprilično uredan koliko se to od Zdene može očekivati sa, zna se matricama instrumentalnih kompozicija na koje on pjevuši i recitira masu poznatih mu stihova koje je sve redom ranije već objavljivao i realizirao kroz bendove Loši Dečki, Babilonci, te na svojih prvih trinaestak solo albuma.



Pošto sam vrlo dobro upućen u njegov kompletan diskografski opus, mogu reći da je ovo ustvari kompilacija starih pjesama u novim verzijama, odnosno s novim instrumentalnim podlogama u kojima se zaista pronađe svega i svačega od acid-jazza "Vožnja", starog disco-funka 70-ih "Kaje, štaje, čaje", bluesa "Blondi bluz", minimalističke elektronike "Dobre vibracije" i završne "Valovi" (podosta nalikuje na Suicide, odnosno Martin Reva), klavijaturističkog blues-jazza "Baj, baj", eksperimentalnog funka "Katarina", pa ponovno funka, funka i još više funka s duhačima ili bez njih, te sa soul i blues elementima "Nedodirljivi", "Sve teče po planu", "Pičke", "Meki đoka". Samo jednu je polumelodično odvalio na kombinaciji engleskog i hrvatskog ("Primitivno", hm, nije li to samplirana tema Booker T. & Mg's?), a tek jednu uz pratnju njemu omiljenih reggae/dubova ("Sutra super"). I to je to.

Ali, ne bih znao proniknuti tko je snimio uvodnu "A kaj da delam", naravno, obradu Azrine himne "A šta da radim" jerbo nigdje ne stoji podatak čija je gitara i bas gitara u pravilnim akordima originala bez bubnjeva. Valjda Đoni bude dobio poneki tantijem kao autor...



Ovih 47 minuta su ugodnih za neopterećeno slušanje. Prilično dobro snimljeno i vokalno interpretirano, dakako bez one neke rockerske energije jer naša legenda Zdena ima 62 godine i nije mu više nikakav prioritet izigravati rock zvijezdu ili buntovnog Mark E. Smitha s kojim ima strahovito mnogo podudarnosti, osim, daj Bože, da ne umre u 63. godini, a valjda neće jer se dobro drži kao mladić, uglavnom bez stresa. Sjedećki i bez anksioznosti, ali s pronicljivim zajebantskim tekstovima na temu sex'n'drugs'n'rock'n'roll i sve oko toga s ponešto socio-političkog diskurza. U svakom slučaju, ovo je uistinu malo znani DJ Zdena, podosta drugačiji od onih ranijih: bitno skuliraniji i pribraniji, po mom razmatranju, jedan od najboljih u ovakvoj varijaciji, a može se komotno i puštati bezbrižno na radio stanicama, a opet, nije komercijalno predvidljivo šabloniziranje. Duhovit je i vrlo zabavan u buntovništvu, nonšalantan i vedar, a da je u ranim 20-im godinama života, na račun ovakvih izvedbi, bome bi ga gotovo svaka majka poželjela za zeta jer naprosto oduševljava ležernim humoreskama o kojima se može razglabati na nedjeljnom ručku pred familjom i fino odgojenim društvom koje neće banalizirati zbog poneke psovke ili ružne riječi. Satirički kanalizira društvo u stihovima, a to danas malo koji dvadesetogodišnjak umije. Iskustvo ovdje pokazuje prirodni talent da rockerska starost može biti jako ugodna kad se poslože svi parametri od svjetonazora i neophodne skromnosti, do lirskih zafrkancija koje govore mnogo više od onoga što običan dvadesetogodišnjak nauči s interneta i medija. I sad, kad bih 20-godišnjacima preporučio ovaj album da ga poslušaju jer ima mnogo lijepih savjeta i poruka kako bi trebalo živjeti život, vjerojatno bi i mene i Zdenu poslali u, zna se kud... Kaj ti stari hoćeš? Nemaš pojma o ničemu. Instaliram si novu igricu, baš me briga za tvoje frustracije, znaš, znam i kaj znači 'frustracija', naučio sam, a jesi dijete moje drago, znaš kaj je frustracija? Jako lepo i dobro od tebe, ajd onda ti ne trebam objašnjavati...

Baš dobra i pristojna 'best of' kompilacija najvažnije živuće legende nezavisnog ex-Yu izdavaštva. Samo šteta što se nije sjetio uvrstiti, meni najbolju stvar "Znanje stanja", stari hit na kojeg se đipalo i tancalo još u doba Loših Dečki, tko se može sjetiti čuvenih stihova 'treba znat stat', još je uvijek živ... A tu pjesmu sam kao DJ Horvi puštao taman kad je objavljena, čitava birtija i klub su se tresli... To je zaboravio...

Naslovi: 1.A kaj da delam, 2.Vožnja, 3.Kaje, štaje, čaje, 4.Blondi bluz, 5.Dobre vibracije, 6.Baj baj, 7.Katarina, 8.Nedodirljivi, 9.Sve teče po planu, 10.Primitivno, 11.Pičke, 12.Sutra super, 13.Meki đoka, 14.Valovi

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 07/10/2020