Babilonci i dalje gaze po underground vodama. Ne samo da kod njih nema smisla ulagati u studijske snimke i produkciju, već pjesme nastaju direktno na probi, gdje se snimaju i kao takve izdaju na cd-u za Zdeninu izdavačku kući. Taj cijeli "in house" projekt samo nastavlja Franjićevu glazbenu filozofiju "manje je više". Franjićeva spoken word interpretacija ima jedan ozbiljan prizvuk i elektronsku pozadinu kojom pjesme dobiju svoj dio mraka. Nakon Lovkea čije tekstove je Zdena koristio na prošlih nekoliko albuma, došao je red na još jednog prvoborca s etikete, Loua Profu. Spomenuta elektronska pozadina u prvoj pjesmi "Ali" pametno gradi zakulisnu sliku. Tekst pjesme je relativno kratak i vrti se oko permutacija riječi "ali". Ono što me i prije asociralo na ono što Zdena s Marekom, Marjom i Carom radi, ovom pjesmom je itekako došlo do izražaja. To je newyorška grupa Suicide i njihov istoimeni debut, posebno desetominutna "Frankie Teardrop", čiju simplificiranu glazbenu strukturu su Babilonci uspjeli još više ogoliti. Kad bih tražio zamjerku pjesme "Ali", možda bih poželio da je Zdenino pričanje malo kraće, pred kraj pjesme igra s "ali" se pomalo izliže. Razlog više je što se ista pjesma pojavljuje i u trećoj i šestoj pjesmi na cd-u. Oprobavanje nastavlja "Matematičkom sudbinom", s još jednostavnijim glazbenim dionicama. U toj sudbini mozak je u prvom planu, a tekst o mozgu se doimlje kao da je čitan iz medicinske enciklopedije. U pjesmu su kasnije ubačeni i SF motivi kroz esencijalno pitanje jesmo li sami u svemirskoj tami, razglaba i o današnjem hard rocku kojeg odbacuje od sebe bez trunke sažaljenja. U pjesmi kako ide prema kraju ima malo i Throbbing Gristle motiva. U trećoj numeri doživljavamo koloplet pjesama, gdje je u jednu ubačeno čak devet recitala. Naspram prve dvije, ovdje je glazba malo veselija i konkretnija. Melodija je konstantna i kroz babilonsko začarani krug lagano pojačava volumen, dok Zdenko vrti devet teških komada. U zadnje tri minute ritam se lagano mijenja uz recital teksta Maminih Seksi Fukera.

Stižemo i do dva instrumentala koji su poprilično suprotni. Prvi je polagan i mračan pomalo i suicidalnog priziva, gdje su pri kraju ubačene kakofonične sintagme. Drugi, inspiriran industrialom, puno je snažniji, a doživio sam ga kao apokalipsu, nakon koje vanzemaljci marširaju Zemljom i eliminiraju sve što se još miče. Sa nešto preko šesnaest minuta, to je i
najdulja pjesma Oprobavanja. Završetak cd-a uz pomalo tvrdo kuhanu verziju pjesme "Ali" donosi i jedini Lovkeov tekst na albumu i to za pjesmu "Meki Đoka" Nevisno jesu li tekstovi njegovi ili ne, spoken word u Zdeninim pjesmama nije lako uloviti ni za glavu ni za rep. Hoćete li u njegovom pjesničenju pronaći svoj bunar želja nije lako reći, jer on u interpretaciji ima strog i ozbiljan pristup u kojem zafrkancija nema ljepotu, već je često vrlo gruba. Ono što ovdje posebno oduševljava je glazbena pozadina koja je, usudio bih se reći, dovedena do savršenstva. I kao takva idealno pripojasana interpretaciji tekstova. Eh, da se ima love za neki skupi studio i jednako jakog producenta, nisam siguran koliko bi ovakav materijal uspio ostati na margini. Ali nemojmo se zavaravati, predugo je Zdenko u undergroundu i zna da je to jedini iskren i ispravan začin. A tko se zakači za Oprobavanje, doživjeti će hipnotičko putovanje na kojem zadovoljstvo ima jedan poseban udarac. I u trbuh i u glavu.

Naslovi: 1. Ali, 2. Matematička sudbina, 3. Martinje / Sudbina / Češnjakova droga / Pobačaj poezije / Cenzura / Bolje grob, nego rob / Pozno ljetna košara / Ali / M.S.F., 4. Instrumental I, 5. Instrumental II, 6. Ali Baba / Meki đoka

ocjena albuma [1-10]: 7

jura // 01/04/2015