Kratki EP od 16 minuta potpisuje
Luca, član onog odličnog noise-rock/ post-punk benda
McKenzie s juga Italije (Kalabrija) koji je realizirao dva sjajna izdanja - "
EP" (2016)
www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=23964 i album "
Falena" (2018)
www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=28504. Ovo mu je solistički projekt u kome se isprobava u akustičnoj glazbi i više nego što bi se od jednog kantautorskog prvijenca očekivalo.
Uz svirku klasične akustične i električne gitare ovdje se služi proširenim asortimanom poput harmonike, zvonca, pianole, bas gitare, balafona, marakasa, kastanjeta, pellet-bubnja, music-boxa, različitih udaraljki u čemu mu pripomaže producent
Carlo Scali na koječemu, posebice na gotovo svemu navedenome uključujući i synth bas, a i sitnija programiranja koja daju elektro-akustičan šmek. Cjelokupna infrastruktura sazidana je prvenstveno od umješnih gitarskih staccata manipulirajući prije svega bogatim instrumentalizacijama uz tek jednu vokalnu pjesmu "
Distacco" s obzorom na kurentnu situaciju s Covid-19 pandemijom uokvirivši kraće stihove o '
suhoj večeri, gašenju žeđi iz odčepljene boce i potrazi za barem tri svrhe u nadolazećoj sezoni: napraviti malo buke na balkonu, prozračenom panoramom i djelovanjem s distancom'. Lepršav poluplesni ritam s folk elementima mediteranskog ugođaja i dinamično posloženog aranžmana u kojeg je utkana i fina laid-back harmonija s blagim referencama noise-pop zvuka, jedan je od ubjedljivih aduta.
Kompozicije su inače vrlo kratke, ne prelaze opsege iznad 3 i pol minute šetajući vedrim tonovima uvodnog arpeggia "
Crimissa" s neobično ukrašenom ritmikom nalik na obred, zatim naslovne "
Amalia" koja u početnim akordima zazvuči kao da će iznjedriti "More than words" Extreme, međutim razvoj se odvija u komplementarnom smjeru s nekoliko breakova i nadogradnjama efekata upotrebom music-boxa, preko senzibilnih staccata najkraće "
Sett'oro" u kojoj su prisutni 'nijemi' melodični vokali i razbarušen isprekidani plesni tempo živih bubnjeva u kombinaciji synth basova. Zadnje dvije su također specifično urađene: "
Verde" izranja ponovo iz staccata s doprinosom elektronskih pasaža i sjajno uklopljenih efekata marakasa, harmonike dugmetare i melodike, dok je najdulja "
Side-real" najlaganija s osjetom melankolije popraćene ambijentalnim dekorom elektronike poput izabranih, atmosferičnih dezena David Sylviana, a osjećaju se i elementi glitcha, no uz pripadajuće kibernetičko-programirane sekvence, ovo ipak ostaje u domeni akustike.
Također je i produkcija vrsno balansirana dajući prvenstvo gitarskim staccatima uz prošireni prostor navedenih medikamenata, tako da sve ovo ugodno i neopterećeno 'sjeda' na mjesto ambijentalnog folka s referencama ritmičkih linija, melodija i harmonijskih zavijutaka. Pa premda bi ovdje dobrodošla još poneka vokalna kompozicija jer Luca ima solidan glas, za početak, ovo je vrlo dobar materijal koji otvara nove perspektive u ovakvom žanrovskom fahu s istovremenim naglaskom na folk i alternativu, ali i post-modernu 'pop' senzualnost s prisustvom elektronike od koje ne valja odustati.
Naslovi: 1.Crimissa, 2.Amalia, 3.Distacco, 4.Sett'oro, 5.Verde, 6.Side-real
ocjena albuma [1-10]: 7
horvi // 08/03/2021