Ono što se odmah otprve ocrtava kod ovih Talijana s krajnjeg juga 'europske čizme' osnovanih 2015. u Lamezia Terme (Kalabrija) je spontanost kratke kompleksnosti. Zanimljivo je da basist i jedan od dva vokalista Lucca dolazi iz benda DiCose o kome smo pisali još 2012. godine DiCOSE - Cherries And Broken Ass (AK Records, 2011), te da imaju tekstove na talijanskom jeziku što se uistinu mora poštovati spram sveopće globalizacije rock izvođača koji koriste isključivo engleski. Iskreno govoreći, nemam ama baš ništa protiv engleskog u žargonu r'n'r kulture, ali ga ima previše i ponekad je zaista prijatno čuti da netko koristi svoj materinji jezik mada ga ja ne razumijem. I nije bitno što ga ne razumijem kad u ovome slučaju Lucca, Frank (bubnjevi) i Renato (gitara, vokal) imaju 5 odličnih pjesama što se tiče glazbene infrastrukture i rado ću ih slušati vjerojatno i u narednih 10-20 godina, možda i do smrti jer mi se sviđaju kako su napravljene, odsvirane i odlično snimljene. Sami su pokrenuvši bend odlučili da sviraju nešto poput svojih uzora, mjesecima su vježbali i otišli u studio Vladimira 'Kayduba' Costabile smještenog u njegovoj privatnoj kući na obali Tirenskog mora dokumentiravši ovaj svoj period rada ne hajući mnogo za uzavrelu žestinu rogobornih horda ljute kritike što koriste upravo svoj talijanski jezik. Pa zašto i bi? I DiCose su imali tekstove na talijanskom, a ok, imali su i na engleskom.

Njihove pjesme su veoma pjevne, grlene i upečatljive, pune strasnih melodičnih arija u domeni spomenutih žanrova čak pomalo zagazivši i u teritorij blažeg screamo-crusta otprilike onako kako je to znao 'zakantati' Ian McKaye iz Fugazi, a bome mnogo toga podsjeti i na Fugazi. Kad započne "500 giorni in fiele" s prva tri tona kao da će početi "Long division", ali ne. Konstrukcija se više valja u nekom doom-rock/hardcore izričaju s laganijim intervalima, ugodno posloženim distorziranim basovima koji sugeriraju da se mnogo pažnje posvećuje atmosferi i dramatici u prijatno složenim prog-komponentama koje nemalo dovlače i duh noise-rocka, pa i metala gitarskim šaranjem staccata i riffova, te završnim de-kompozicijskim aranžmanom. Uistinu odlično, nema šta. A onda odmah iz završnog krešenda ulazi prava Fugazijevska "Alba nera" (i nešto poput najžešće Bernays Propagande), da bi otprilike nakon jedne minute otišla u laganiji tempo i sasvim neočekivani spoken-word dijalog s nekom djevojčicom. Fantastično! Nekako mi se čini da je "Fenice" vrhunac ovog djela sjajnim uvodnikom s 'pop' šmekom hita "Narcotic" Liquido i pristojno reduciranim utjecajima žešćih performansa Smashing Pumpkins, a još da razumijem i tekst, dojam bi bio vjerojatno i bolji, no to uopće nije bitno kad ovo troje ljudi svira ono baš po mome guštu kao da sam ih naručio. Nit' je metal, nit punk, nego alternativni rock s post-hardcore prizvukom, a opet nije klišejizirani metalcore s poznatim gabaritima. Puno staccata, bubnjarskih prelaza i lijenih disonantnih basova u "L'ultimo", još jednoj himničnoj pjesmi porašpanoj gitarskim 'struganjima' izuzetno im dobro pristaju finiširajući u hardcore energiji, a posljednja "Negli occhi il gesto" u energičnom post-hardcore izrazu kakav je po mome trebao biti kod makedonskih Xa Xa Xa ponovno dovlači simbiozu Fugazi i grungea Nirvane s bogatim kompleksnim sadržajem i furioznim dvoglasnim refrenima tako da naposljetku jednostavno ne znate koja je pjesma bolja od koje. Naravno, ako ste fan ovakvog stila koji ima mnogo toga eklektičnog što vas podsjeća na mnoge legendarne bendove unazad 30-tak godina, ali niti na jedan baš ono pravo rečeno točno. Je nova navirsirka niovo naudgfradnjama? Točno rečeno, ništa nisam pogriješio.

Sjajan su bend i imaju ogroman kapital s ovime EP-ijem. Originalni su, ne bahate se, totalno su spontani, dozvoljavaju kompozicijama da se razmašu, odu u kompleksne dionice, ne umaraju repeticijama pomalo i dadaistički 'ono što je već urađeno ne treba ponavljati' i imaju sjajne punk-rock/hardcore vokale, tako da slobodno smatram kako je ovaj EP jedan od fenomenalnih radova 2016. godine ma što god vi mislili o tome. Bravissimo! Grazie.

Naslovi: 1.500 giorni in fiele, 2.Alba nera, 3.Fenice, 4.L'ultimo, 5.Negli occhi il gesto

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 13/04/2016