Akustični projekt gitariste i vokaliste Luce Vittorinija iz onog sjajnog talijanskog noise/post-punk benda McKenzie došao je nakon jednog EP-ija "Amalia" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=30458 (2021) i četiri singla do prvog kompletnog albuma na kome se, možda, očekivalo da će se naći i ti, ranije objavljeni singlovi. Međutim, ovdje se nalazi samo posljednji "Rosa" www.terapija.net/njuz.asp?ID=33504 realiziran u vrelo ljeto 2024., a to je ujedno i jedna od vodećih pjesama u kontempliranoj simbiozi eksperimenta neo-folka i world-musica u ritmu valcera održavajući duh mediteranske šansone kao hommage i posveta Francu Costabilieu povodom njegove stote obljetnice rođenja.
Nego, kako su raniji radovi Aquerell obilovali instrumentalnim dekoracijama uglavnom u kantautorskom ozračju, ovaj put je od pjesme do pjesme ugostio nekoliko pridruženih glazbenika, tako da se sada definitivno može smatrati da je ovo postao kompletan band za koncerte. Doduše, s ovime albumom od tek cirka 21 minute još nemaju niti sat vremena autorskog objavljenog materijala, ali to i nije toliko bitno.
Ovdje je sve obavijeno vrsno isprepletenim kombinacijama amplificirane akustične i električne gitare, laid-back synth pasaža s ponešto elektronskih dodataka, te živih bubnjeva i udaraljki razigravajući ambijentalne ekspresije u široki zvučni prostor što se posebice odražava u instrumentalnim temama "Autunnando" (s nijemim vokalnim arijama) nalikujući na spoj indie-folka i post-rocka s dubokom psihodeličnom kulisom, onako kako se otprilike zagrebački Žen može zamisliti u akustičnoj varijanti (ili rani Mogwai), zatim "Pasquette" (uskrs) s nježnim legatto srazom finih staccata uronjenih u ambijentalni šlih stepenastog trip-hopa (da, ovdje je ritam elektronski, koliko mi se čini), te završni acid-folk staccato "Clarissa" s neobično kratkim ritmičkim poigravanjima u bogatom art dezenu. Šteta, ova stvar iznosi tek 1.40, a doima mi se da bi od nje mogla nastati čitava simfonija kojom bi oborili Tuxedomoon i neke radove David Sylviana...
Full album:
Pjevane teme ne bih mogao pravilno rezonirati budući da su mahom na talijanskom jeziku izuzev uvodnika "Fiori di castagno" (cvjetovi kestena) u kome je kratki pasos Luca otpjevao na engleskom, a pjesma ima fini, isprekidani plesni tempo koji može pozvati na đusku i ovacije smjestivši se u prostor dance-rocka 80's i acid-techna, te je nesumnjivo moćan radio singl. "In dormiveglia" (napola u snu) slijedi sličnu, samo laganiju, to jest soft-rock maniru lijepe šansone s mnogo neobičnih psihodelika, a vrlo dobro se zna koliko su talijanski autori znali iznenaditi u ovako kratkim formatima, ti bokca, na ovome albumu je tek samo jedna pjesma "Elastici" iznad 3 minute, točnije 3.08! I ona počinje akustičnim staccatima ušetavši u prostor plesnog neo-folk/pop stila uzevši maha za romantiku, baladičnost, emotivnu neizvjesnost, one 'bittersweet' vrste kada se miješa tuga, sjeta, melankolija i lirska ekspresija. Ovo je još jedan od mogućih hitova, pjesma zavodljivih performansa na dugačko vrijeme, nešto poput ubrzanijeg evergreena "Every breath you take" The Police. "Senza" (sam) svojim indie-folk/pop pristupom evocira na kabaretski 'mood' fantazije u koju su uključene vokalne melodijske gradacije, sintetičke orkestracije, čak ima i ženskog pratećeg dream-pop vokala, prstohvat elektronike, a bome i završnog elegičnog šliha new-romantics vedeta Duran Duran iz hita "Save a prayer".
Pogledajmo samo kakve albume i glazbu rade Taylor Swift, Ed Sheeran, Adele, Billie Eilish, Lana Del Rey, te prateća kantautorska armada s gomilama hitova i milijunskim tiražama, a o koncertnim uspjesima da se i ne priča. Ovaj Aquerell album jest u tom trendu s lakoćom alternativnog pop pristupa, bogatim sadržajem jednostavnih i kratkih pjesama, vrlo lakih za slušanje u radio-eteru, takoreći radio-friendly, dakako imaju svoju posebnu težinu zbog eksperimentalnijeg pristupa, te nikako ne sumnjam da će Luca i Aquerell s ovime albumom kad-tad biti otkriveni širom svijeta. Samo mu treba vjetar u leđa i ogromna medijska promocija, a što se mene tiče, ovo je prekrasna bomba od indie-pop/neo-folk/ albuma 2025. godine.