Trojac DiCose s talijanskog juga (Kalabrija) počeo je 2008. i neko vrijeme radio kao akustičan bend svirajući obrade Alice In Chains, Stone Temple Pilots, Smashing Pumpkins i još cijeli niz grunge standarda. Sva trojica su inače gitaristi, no kako je 2010. odlučeno da se 'uključe u struju', Ghenaz je sjeo za bubnjeve, dok se Witz i Spat mijenjaju na vokalima, gitari i basu. Premda su Kalabrezi, život ih je razdvojio na relaciju Rim - Bolonja - Kalabrija, pa sviraju samo vikendima i za vrijeme godišnjih odmora, a jednu takvu priliku su iskoristili u ljeto 2011. otišavši u studio Pupina's House gdje su pod vodstvom snimatelja Michele Cheminare, gitariste benda Sikspak snimili ovaj debitantski rad.

Po formatu od 33 minute, "Cherries And Broken Ass" odgovara mini albumu, a sadrži 7 autorskih kompozicija koje protežiraju grunge, punk, alternativni rock, natruhe alternativnog metala i stonera uz tek malo onog početnog akustičarskog ugođaja u najduljoj pjesmi "Bikini. Fast. Drive." sastavljenoj od 2 različita dijela - akustičnog i neočekivano eksperimentalne psycho elektronike.

Uvodna "Fandong" može podsjetiti na naš Overflow brzim, odriješitim i melodičnim pop-punk/grungeom, "Fhranciskina's son" opet ima pop nabrijanost Nirvaninog "Nevermind", dok "This tuck-0" u nešto laganijem grunge tempu ima najbolju vokalnu melodiju. Jedina otpjevana na talijanskom "Ego al chiodo" je žestoki punk, gotovo hardcore s bijesnom vokalnom izvedbom, a nakon nje dolazi "Lucerna tavioli" klasičan grunge u fahu Pearl Jam s izmjenama distorziranih riffova i laganih staccato dionica uz potisnute psihodelične vokalne halove nalik na black metal. Pjesma se doima najoriginalnijim dijelom albuma. I posljednja u nizu "Sidewalks (you have to walk on the… eh!)" kombinira spomenuti stoner, alternativni rock i metal u mid-tempu što im uz sve navedene stilske karakteristike u potpunosti odgovara.



DiCose su prije svega vješto spojili punk i grunge s još ponekim stilskim elementima u vlastiti, prilično originalan izraz. Sjetite se samo kada je objavljen spomenuti "Nevermind"; gro publike u prvi mah nije moglo razlučiti da li je to metal, punk, alternativni rock ili nešto sasvim deseto. Pjesme su im korektne, produkcijski dosta 'tanke', no sav šarm njihove kreativnosti je ipak uspio isplivati na površinu. Za 2013. godinu najavljuju novi rad.

Obećavaju dovoljno da se strpimo i pričekamo nastavak ovog simpatičnog albumčića.

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 27/12/2012