Kroz deceniju rada proslavljenu koncertom 5.III 2016. u Attacku i izuzetno opsežnim četvrtim studijskim albumom "Proboj biti postojanja" realiziranog 1.VII 2016. (prvi puta za Slušaj najglasnije), Njec i Abergaz zaokružuju vrlo plodno razdoblje aktivizma, ali i raznih peripetija koje je prošao prije svega taj hipersenzibilan i nadasve osebujan punkerski kreativac. Njec je Abergaz, a Abergaz je Njec bez obzira na sve one silne promijene postava od prvog demo materijala iz 2007., preko ponajbolje instrumentalističke ekipe s konca prošle dekade, osakaćenih performansa sa samo jednom gitarom, čestim traženjima bubnjara pa makar samo za jedan koncert, pokušajima samostalnog izdavaštva Gegen Alles Fascimus, kreativnih oscilacija, traženjima kohezije lirike, socio-političkog angažmana i najoptimalnijeg zvučno-stilskog izraza do nevjerojatne pronicljivosti kada je stao na loptu i dobre dvije-tri godine kovao strategiju ponovnog uspona. Jer Njec, koliko god to da izgledalo blentavo i paradoksno revoltirano još od čuvenog hita "Ne glasujem" (prvi puta objavljen na EP-iju "Prvi EP", 2009) i raznih poš(tap)alica "Batine", "Zašto pisati stvar za svoju trebu?!?", "Oš kebab?!?", "Popizdunac", išao je u smjeru vlastitog progresa mic po mic naukovajući zanat punkerskog angažmana sa stavom i opravdanim razlozima s kojima je vremenom počeo ozbiljan aktivistički rad izvan uskih krugova zagrebačkog undergrounda od nekadašnjeg starog Krivog puta, Route 66 i domicilnog Attacka, nekoć sraslog s podrumom Močvare, a danas u sklopu nekadašnje Medike. Aktivirao se na javnim istupima, usvojio samouko znanje, progurao medijski i istupio kao uistinu raritetni hrvatski punker koji konačno ne izmišlja toplu vodu busajući se o vlastitu bradu nametanjem poluzainteresiranim sugovornicima i publici u sklopu žanra kojoj je manje-više pogo i raskalašena tulumarka ispred pozornice vrhunac punkerske euforije. Rasprostranivši aktivizam na više nivoa, kontemplirao je svu svoju kreativnost u osobeni gard s kojime se pojedinac-promatrač i ne mora nužno složiti i prikloniti mu se; naravno, već samim time stvorio si je pozamašnu bazu neprijatelja kako to već biva u višestranačkom, nikad složnom hrvatskom sustavu koji ima najmanje 15 tisuća hrvatskih stranki prava što se međusobno glože, ali gledajući globalno, Njecov program i koncept je jasno prikazan na ovome jednosatnom albumu obuhvaćajući kompletno 5 ranije realiziranih EP-ijeva "Primitiva", "Uron", "Nećkanje", "Krajnost" i bonus "Površina" rađenih u periodu od 2013. do 2015.



Elem, njegov stav je borba za bolju Hrvatsku pa makar se sentimentalno vraćao i u socijalizam gledajući ga s onog aspekta da je unatoč lošijem životnom standardu ipak svatko imao radno mjesto i neki đavo se proizvodio. Neprijatelj je fašizma ("Fašovi odjebite"), segregacije, rasnih, religijskih i inih desnica. Nadalje, stavlja se u kožu obespravljenog i opljačkanog pojednica što i on sam jeste ("Hrvatski san": 'ost'o sam bez posla, nemam više novca, kradem po trgovini da preživim dan'), govori i urliče predvodeći gomilu koja ga je spremna gađati kamenjem jer i njoj umije štošta predbaciti ("Gdje ti je mladost?!?", "Sjeban", "Izgubljena"), ali i gomili i samom sistemu umije i vratiti milo za drago ("Nadčovjek", "Stomak predatora", "Haiku": 'kako da ti kažem ima li nade, kad si je sam sebi oduzeo?'). Uz već poznate hitove s općim temama i manje-više dobro sročenim programatskim zafrkancijama i himničnim sloganima "Abergaz", "Punjenje samopuzdanja ispred ogledala" ('ti meni dobra skroz'), "Sveti Todo", "Pijana posla", dodiruje se u nekim segmentima i LGBT zajednice ("Sonjin bluz"), te kraćih emotivnih intervala ("Zen", "Pogled kroz leću svijetloplave boje"), a i onih morbidnijih ("Ciklus života"), tako da se koncept zaokružuje s dostatno uravnoteženim miš-maš kombinacijama ozbiljnih i satirično-ironičnih tema usmjerenih na kurentno socio-političko i društveno stanje. U tom pogledu Njec, odnosno Abergaz su stvorili najzrelije tekstualno ostvarenje, dok je sa zvučnim performansima stvar ipak nešto drugačija.



Šupljikavi odjeci mnogih pjesama i nedovoljno izražena energija s obzirom na nekoliko različitih postava koje su prodefilirale u te 2-3 godine ostavile su pečat da nam je ovom prilikom Abergaz svirački ostao podosta toga dužan, posebno snagu i onu moć kakvu je imala razaračka ekipa u vrijeme Karla, Vlade i Viktora (i Darija). Šteta, jer okolnosti pod kojima danas bend egzistira ipak nisu iste kada su praktički godinama bili snažna ritmička i riffoidna sekcija nabrušena, naštimana, napucana i usvirana. To se može ostvariti samo kontinuitetom, a on je u ovim rastrzanim, stalnim izmjenama članstva, koji put i tzv. jednokratnim session gostima ubrao svoj danak adaptaciji i logičnom prilagođavanju vrlo lako usporedivim s onim bezbrojnim rastrančiravanjima Mark E.Smithovih The Fall i još brojnijim Harperovih UK Subs. U svim slučajevima su takve rošade i uskakivanja novih pridošlica davale površno-mršave rezultate, ali frontmeni su redovito barem na tematskom planu znali svoj posao. Jeste da ovo nije svirački najbolji album Abergaza, no angažirani kontekst je najjači i najzreliji u Njecovoj karijeri priloživši i opširan pdf fanzin od čak 34 stranice sa svim tekstovima i brojnim ilustracijama.

Naslovi: 1.Abergaz, 2.L00di panks, 3.Fašovi odjebite, 4.Moto Kapitalizma, 5.Nadčovjek, 6.Stomak predatora, 7.Sjeban, 8.Droga, 9.Punjenje samopouzdanja ispred ogledala, 10.Sveti Todo, 11.Djeca, 12.Hrvatski san, 13.Jugonostalgija silovane djevojke, 14.Izgubljena, 15.Predah pred haiku, 16.Haiku, 17.Opis definicije, 18.Zen, 19.Gdje ti je mladost?!?, 20.Pijana posla (intro to this EP), 21.Binarni svijet, 22.Ciklus života, 23.Pogled kroz leću svijetloplave boje, 24.Sonjin bluz

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 29/07/2016