E, da. Pa to je svima jasno da se nešto konačno mora desiti u devastiranoj nam domovini za koju se Njec kroz različite periode s mnogo promjena postava nesmiljeno trsi aktivnim socio-političkim angažmanom koji je na ovome službeno šestom studijskom albumu eksplodirao u moćnu konstruktivnu kritiku. Bez ikakvih ustezanja je nanizao pregršt novih pjesama snimljenih s nekoliko basista i bubnjara na nekoliko lokacija uključujući i nastupe uživo, kao i jedan raritetniji snimak starog singla "Pečinar" iz ranog perioda kad su u bendu bili VladD (gitara) i Dario (bubnjevi), a što je jako zanimljivo, taj bend sam upoznao upravo po tom legendarnom Dariju negdje u ljeto 2006. kad smo se slučajno našli, nacugali i snimili kod mene u stanu, na staroj Folki komad za pamćenje koji je zabilježen na mome drugom albumu Tehac - "Hereza" (objavljen 2007.), ali to je jako duga i neopisivo zanimljiva priča. Znao sam tražiti Darija po koncertima Abergaz, ali on više nije bio njihov bubnjar. Jednom sam naletio, prvi put na ofarbanog Njeca u starom Krivom putu i pitao ga za Darija da imam nešto zua njega, rekao mi je taj, tada neopisivo lijep mladi punker da će mu dati CD na kome se nalazi 'nešto od njegovog bivšeg bubnjara', ali znate kako takve stvari prolaze, pogotovo dok ste još jako mladi i mislite da je cijeli život pred vama, pa uopće nije bitno što će te s nekim snimkom kojeg su vaši kolege napravili, a ne tiče se vas i vašeg benda.
Ok, Njec je tada bio još jako mlad i nadobudan što mu se isplatilo u životu: u tom trenutku je istovremeno i cijenio, a i bilo mu je krivo što sam tražio Darija, a ne njega, ampak on je glava benda, ali, čekaj malo, gdje sam ja to mogao znati 2006. godine da će se sve okrenuti oko Njeca? Dario i ja smo znali cugati i zajebavati se, a da me na niti jedan koncert Abergaza nije pozvao jer se možebitno sramio da oni kao bend nisu dobro svirali. Već tada sam ja bio neko uvaženo lice Internet medijske rock kritike, Dario je pročitao tko zna koliko mojih članaka i zaključio da Abergaz nisu moje 'štivo', a usput se i dobro zajebao jer, koliko shvaćam, nije baš osobito vjerovao u prosperitet benda spram onoga što mu je tada neki seronja poput mene pričao, a da budem iskren, Dariu sam pričao sve najbolje stvari u glazbi. Moguće da su mu bile preteške, no današnji Abergaz se s vremenom ustoličio u sjajni katalizator epohe koja je najlošija u povijesti Hrvata i služi kao najveća odskočna daska za svakog budućeg pravog punkera, a ne tamo nekakvog nafuranog irokeza i opičenog hardcoreaša. Realnost je za one koji je znaju prepoznati, bilo trijezni ili mrtvi ušlagirani, svejedno je, ali nije za one koji je stojički doživljavaju, a takvih je najviše i ništa ne poduzimaju u svojim tikvama. A misle da su neki punkeri. Ma koji ste vi punkeri kad vam neki bijedan punk bend svira obrade Novih Fosila i zabavnjaka? Nema tu punka u samoj ideji. Toga nema.
Zvuk do sada ponajboljeg, prethodnog albuma "Faktor snošaja" (2017) odradio je Njec posve sam uz pomoć Doringa Baga kao snimatelja, no za uraditi ga, bio je vjerojatno njegov najteži, a i najhrabriji poduhvat, pa je za ovu priliku čekao dovoljno dugo da se naprave, kristaliziraju i odleže nove pjesme, a kako su glazbenici bili nestalni, u doslovnom smislu 'leteći', odmah se prilazilo i snimanju istih tako da je ovo prava revija studijskih sessiona i koncerata s nekoliko sasvim drugačijih postava. Pa i unatoč toga, ostvarena je kontinuirana konceptualna forma homogenih pjesama tematski fokusiranih na različite oblike svjetonazora, ljudske ideologije i općenitih shvaćanja prikazanih iz vrlo zanimljivih aspekata dokazujući neupitan Njecov talent kojim se umije preobražavati u kojekakve likove i njihove vizure poimanja zadanih relacija.
Iako ne volim, a niti ne uobičavam tjerati pojašnjenja nečijeg značajnog rada izuzev ako se ne radi o nekoj zahtjevnoj materiji, ovdje nekih pojašnjenja treba biti od primjerice naslovnice prikazane Sizifovim guranjem kamena na brdo i bijega nizbrdo kada sve krene naopačke (Marko Dješka), preko uvodne programatske pjesme "Ideology" uzete s wikipedie, te kratkog citata Charles Bukowskog 'find what you love/ and let it kill ya/you' - 'nađi što voliš, pa ubij' u narednoj "Charles" kojim se otvara jedan vrlo zgrčeni, zamršeni i do besvijesti komplicirani ljudski paradoks shvaćanja, percipiranja, ponašanja, uvjerenja, sugestija i čitavog niza praktičnih radnji kako kod pojedinačne individue, tako i u kolektivnoj svijesti raširenoj na cijele društvene sisteme.
Vrlo jednostavnim, direktnim i preciznim leksikom Njec progovara o vitalno bolnim točkama današnjice izvlačeći autorski legitimne značajne stihove poput 'kriza sama sebi odgovara' ("Kriza"), 'tko promjeni HDZ promijenit će i svijet' ("HDZ"), 'ti si javno lice - pazi na svoj imidž, ti si estetika - ništavila društva' ("Imidž"), 'sve je prilagođeno da raste popularnost/ …dok te manipulira u Glasačko tijelo, melje te u meso skupa sa susjedom' ("Populizam (雨雨シ)"), 'svaka politika je sistem za varanje ljudi, jer dok je politike, nema slobode' ("MΞMΣ (Političke Parole 3)"… A nedugo nakon ovakvih gordih i hrabrih razmatranja o kurentnoj stvarnosti, obraća se i u individualnim uobraziljama LGBT populacije, potom izgubljenih naraštaja koji pod milim Bogom ništa ne razumiju, ili, pak onih koji imaju svašta pametnog za reći, a nisu u stanju iz svega toga izvući nikakvu adekvatnu poantu i prakticirati je u vlastitom životu.
Ideologije ima na svakom koraku, pa čak i onda kad se učini da je nema, tako primjerice slogan 'pa nije valjda da se mora doma' također pokazuje jednu od njih, onu kad je fajrunt, kad više nema cuge, a postoji volja za daljnjim održavanjem maliganskih i inih hedonističkih poriva ("【Samo doma ne】"). Eko, znači, Njec je ponovno pokazao kreativnu sponu koja ionako nikad nije upitna. Uvijek ima što za reći i suočiti se s realnošću, onakvom kakva jeste, a ne onakvom kakvu bi on želio, a bez obzira na znatno tananiji zvuk zbog mnoštvo različitih izmjena članstva i destinacija gdje je sniman, "Ideologija" spada u gornji dom Abergazove diskografije, odmah iza "Snošaj faktora" i "Proboj biti postojanja".