Nešto se ozbiljno događa s Njecom. Ušaltao je bend u maksimalnu kreativnu radnu fazu, sviraju sve bolje i žešće, imaju sve više solaža, britkih riffova i konciznih tehnikalija, snimak je odličan, no isprve nisam obraćao pažnju na jednu naoko nevažnu sitnicu. Kad slušatelj od ovih agresivnih zagrebačkih punkera zna već da može očekivati bijesne, ljutite, prgave i angažirane socio-političke tekstove, što se redovito i dobiva, promakne jedna novotarija - Njec pjeva u ženskom rodu!

Tako se između 12 kompozicija nabrušenih s naljućim adrenalinom bacajući drvlje i kamenje na lažne patriote, govnare s interneta bez adekvatnog stava, ljudske gluposti, ljubitelje Tuđmana, pacifiste, teroriste, flegmatičare i još koješta (osobito u bonus skladbi "Ja želim živjeti"), protežu tekstovi pisani u ženskom licu. Ne često, ali pikantno i ošamujuće. Prva od njih je pjesma "Govnari" u kojoj nakon rafala paljbe uslijede stihovi 'jebite se govnari/ nećete mi određivat kako da se izrazim/ svoje riječi sama biram'. U "Svemir" se pojavljuje stih 'previše sam bila na zemlji', u "Duša" 'nemoj se čuditi ako odlučim konop sama prerezati', a u kombinaciji hard-rock riffova i hc tempa "Feniks" 'bila sam na podu/ spuštao se mrak/ vidjela sam zvijezde/ kucnuo je čas'. A za nepovjerovati, "Linija 61" je potpuno lezbijskog karaktera: 'meni je teško kada si daleko/ od mene udaljena/ tvoj pogled, tvoje jamice na obrazima/ da sam barem manja, spavala bih u njima/ svaku noć ista fantazija/ ti si zvijezda, a ja u naručju tvom/ svaki dan progoni me agonija/ jer ga ne provodim sa tobom'.

Rasplet dolazi vrlo brzo. Stoga sam, ah, skoro zaboravih na ovaj album objavljen još ovog proljeća, posve zatrpan gomilama cd-ova i digitalnih albuma, brže-bolje uhvatio vremena da napišem ovu recenziju. Djelomično opaljen sjajnim i do sada najboljim ostvarenjem "Minimalizam megalomanije", teško da se moglo očekivati nešto bolje. Njec je svjestan toga poduzeo nove korake i barem se u stihovima preobrazio u ženu. Na ovome albumu samo lirski, ali vrlo brzo će doći potpuni preobražaj.



Da se ne zaboravi spomenuti i ostatak materijala: sve su to moćne punk pjesme nabijene svim potrebnim medikamentima, nekim vrlo domišljatim gitarskim i aranžmanskim potezima koji govore o potpunoj zrelosti benda i njihovoj sviračkoj uigranosti, kao i originalnom Njecovom vokalu čiji stil umnogome duguje Jello Biafrinim vibrato egzibicijama. Ima ovdje jedan melodičan instrumental "Radost" pun neurotičnih krikova i nekoliko potencijalnih hitova koji direktno i bez ikakvih metafora govore o stvarnom stanju - "Šahovnica" ('ova je država tvoja samo onda kada trebaš poginut za nju/ jer običan si pijun na šahovskoj ploči'), najhimničnija "Tuga balkanskoga bića" ('moja tuga ima grdo lice, koje ne smije na naslovnice/ novinama bi pala tiraža jer na njoj nema skandala/ sve je to stara dobro znana priča sjebanoga balkanskoga bića') ili "Duša" u ska/punk referencama sa primijetnim otklonom u kompleksniji aranžman kakav do sada nisu prakticirali.

I još k tome 6 vrlo kratkih pjesama koje jedva da dosežu minutu i pol pri čemu najveću energiju šibaju kroz pjesme "Nada", "Intima" i prvoj kompletno otpjevanoj na engleskom - "Fuck".

Ovo je ujedno njihov najzabavniji i najhitoidniji album do sada s puno himničnih injekcija izuzetno pogodnih za interakciju s publikom. Sjajan debi "Bunt" (2009) i odličan "Minimalizam megalomanije" ostaju njihova remek-djela. Ovaj zauzima no.3 u tom poretku, pa singl "Pečinar" (2010) i onda snimka "Live at Radio Student" (2010), mada se ne morate složiti samnom. Ali nije daleko od toga da će se i zvijezde 'prejebeno' pokoriti pred ovim erupcijama energije, elana, entuzijazma i opravdanog revolta koji izbija iz Njeca.

Naslovi: 1.Šahovnica, 2.Tuga balkanskog bića, 3.Nada, 4.Govnari, 5.Fuck, 6.Svemir, 7.Intima, 8.Duša, 9.Feniks, 10.Linija 61, 11.Radost, 12.Želim živjeti (bonus track)

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 14/09/2013

PS: Album je dostupan i kao free download na njihovom bandcampu.