home > mjuzik > Jedan prob'o pa se usr'o

kontakt | search |

SUKOB INTERESA: Jedan prob'o pa se usr'o (Slušaj najglasnije, 2012)

Čak 18 pjesama u trajanju od 76 minuta (!) obiluju zajebancijama gledanih kroz surova iskustva benda koji ima inspiracije da u općem rasulu neke prave rock-punk scene i kritičarskih spočitavanja uspije održati kreativan nivo i napravi ovakav otkačen, zvrkast, inteligentan i duhovit album, treba skinuti kapu!

Njihove pjesme su nevjerojatno zabavne, pune humora i ironije, te se kao takve nikako ne uklapaju u svjetonazor one punk i ostale rock publike koja doživljava vitalne žešće žanrove kroz ozbiljnost, angažman i gorde 'velike' poruke. Ovo je album onakav kakvi su bili primjerice "Plitka poezija" Pekinške Patke ili "Džinovski" Hladnog Piva, elem komercijalno primamljivi radovi koji su u određenom trenutku imali svoju prođu dosegavši kultne statuse.

Da ne prepisujem njihovu biografiju, evo samo nekoliko osnovnih podataka. Osnovani su 1998. u Zrenjaninu pod imenom Sepsa snimivši jedini album "Akt bezumlja" (2001). 2004. godine mijenjaju ime u Sukob Interesa uz kratkotrajno učešće bubnjara Srđana Devića u bendu Oružjem protivu otmičara. Prvi rad Sukob Interesa je ostvario albumom "Sliku svoju ljubim" (2009) koji je besplatno podijeljen na internetu, a potom i drugi "Ćorsokak" (2011, SKCNS). Danas uz Srđana postavu čine Mladen Mutavdžić (bas) i Vladimir Čića (gitara, vokal).
[  ]

Sukob Interesa se na ovome, trećem albumu tematski kreću u banalnim vodama tinejdžerskih strasti koje su, mora se priznati, najjače u životu. Kada imaš 14, maksimalno17-18 godina, najjače upijaš duh vremena u kome živiš i tražiš samo jednostavne i razumljive poruke s pomalo nejasnim relacijama po pitanju 'zašto stariji vječito pričaju o politici i socijali'. Svaka poruka koja ti je dostavljena na pristupačan način u obliku tebi zanimljive muzike biti će pohranjena u tvojem pamćenju i vjerojatno će te izgraditi kao osobu. Taj utjecaj se ne može sakriti niti kada dođeš do poodmakle decenije života, r'n'r je to.

Nikad prije se nisam susreo s ovim bendom i moram priznati da mi je veliko iznenađenje kada sam s omota pročitao: 'ohrabreni uspešno rasprodanim milionskim tiražem prethodnog albuma rešismo da uposlimo svoj stvaralački genij, i dragoj nam malobrojnoj publici ponudimo novu paletu proizvoda našeg skromnog kolektiva. Kao i uvek, sve smo proizveli samostalno, koristivši isključivo spostveni proizvodni pogon (Studio Kur-Ton), ljudske resurse i nama pristupačnu tehnologiju... Što se tiče koncertne neaktivnosti koja će popratiti objavljivanje ovog albuma, ona se ne dopada niti nama, ali situacija je takva kakva je. Nismo spremni da samostalno finansiramo neposećene koncerte širom zemlje i inostranstva, ili da troškove istih nadomestimo svirajući grupne svirke sa gomilom kretenskih bendova 'sličnog muzičkog pravca'. Možda i bude nešto ako budemo dovoljno napaljeni ili očajni... Kad završim, odmoriću se par dana i počeću da spremam nove pesme, jer iako smo potpuno nefunkcionalni kao bend koji putuje i svira, nove stvari još uvek dolaze same po sebi i to u gomilama. Bitno da Jarboli mogu da izdaju ploču. Ajd, zdravo.'

E, pa, svaka čast ovim momcima koji su napravili iskrene punk pjesme o svemu što ih ždere i prikazali se skoro pa ogoljeno kao da im je to zadnje u životu. Puni su zdrave zajebancije na svoj status i uopće mi nije jasno kako ovaj bend do sada nije uspio da se približi publici Hladnog Piva ili Kud Idijota s kojima su paralele jako bliske.

Odlična uvodna pjesma "Slepci" je individualno orijentirana u kojoj se nalaže samo jedno - da li voliš ili mrziš ovaj bend. Moj glas je - obožavam! Druga "Reklamacija" sa djelomičnim akustičnim punkom govori o onima koji te lažu, kradu i varaju gdje 'mušterija nikad nije u pravu', a treća najžešća "Kreten li si" o dobro podmazanom ružnom kretenskom sinčeku kome su otac i matera sredili život. Ovo je hit, nema sumnje. "Tezgaroški Yu rock lubrikant" u umjeronom tempu je fokus zajebancije otprilike u rangu naših Valungara s prvog albuma, gdje se sprdaju sa vlastitim statusom na sofististicirani način; Čića ima odlične vokalne transformacije izvikujući 'dođi na koncert i plati kartu'.

Jedna od diskutabilnih pjesama je akustični pop-punk "Prikvel". Tipični teen-pop, ali da sam je čuo 1979-1980 kad sam imao 12-13 godina vjerojatno bi mi bila jedan od hitova života. Pjesma je inspirativna i govori o mladom dečkiću koji želi napraviti bend; napisao je neke tekstove i ima ideje kako treba bend funkcionirati samo da bi se sviđao komadima. U principu, pjesma je dvosmislena, inteligentna i ima sve šanse da postane veliki evergreen. Uz ovu pjesmu Sukob Interesa su si stvorili bazu nove mlade generacije koja će ih shvatiti ozbiljno i punkerski nadahnuto, osim zbog veoma lijepog početnog teksta i zbog žestokog, drskog i buntovnog performansa u drugom dijelu kompozicije. Od ovakvih naizgled banalnih kompozicija sa smislom nastaju novi bendovi. Ovo je uistinu sjajno napravljeno. P.s. moja supruga je rekla da je ovo totalno sranje, ali ona ne zna što je imati bend, biti punker, imati neki teen svjetonazor s pokvarenijim strastima i potajno ispijati rakiju slušajući The Clash, Prljavo kazalište i Pekinšku Patku 1979.

Naredna pjesma "Infektivna" je vrlo kompleksnog sadržaja, puna je tinejdžerskih perverznih zajebancija u reggae/punk formatu, a onda ostatak albuma piči r'n'r-punkom Partibrejkers stilom ("Unifirmisano lice"), Green Day-ovskim teen-popom ("2 u 1"), prilično lošom imitacijom i neukusnom sprdačinom na heavy-metal (inače jako dobro zamišljena "Tezgaroški Yu metal lubrikant"), ali ima i jedan fenomenalni hardcore-punk komad "Prevodi stop" koji traje samo 42 sekunde u kojima se osjeti da Sukob Interesa umiju ponuditi uistinu raritetan doživljaj. Dalje jebu šefice i direktore koji neće ići u penziju ("Osam sati među njima"), lažno pravoslavlje bogatih morona ("Stop d pop" s odličnim angažiranim tekstom 'šta će detetu pop u školi, kakva veronauka?/ koja budala je dozvolila da prođe takva odluka?/ ko je poklonio crkvi decu i bio nagrađen novcima?.../ kome treba pop da kenja o pravoslavlju i srpstvu?/ da priča avanture super-heroja što je visio na krstu/ pogledaj kakva kola vozi gad koji sere o poštenju/ nećeš naći ništa dobro u njegovom objašnjenju.../ ukinite veronauku, rasterajte crkvena zvona, sprečite proizvodnju morona.../ dosta su srali i dosta su krali, ljude varali i u mozak karali, zatvorite ih'.

"Urbangradska hronika" dođe kao industrial-punk spika Mark Stewarta s javljanjem reporterke s terena, jako dobra angažirana političko-društvena zajebancija koja najbolje opisuje stanje u suvremenoj Srbiji, ha-ha-ha.

Potom slijedi himna "Urbangrad" koja nije samo za Beograd, već i za Zagreb, Sarajevo, Skoplje, Ljubljanu, Novi Sad, Split u kojoj se govori o čistom gradu i profesorima koji se ne drogiraju, a mislim da bi ovu pjesmu mnogi intelektualci trebali poslušati prije nego što krenu na svakodnevni posao i razmisle hoće li si ubrizgati dop u vene ili pošmrkati barem jednu 'lajnu'.

Pjesma "Zvocanje" u baladično-otkačenom evergreen maniru s kreštavim vokalom i muzikom podsjetiti će na zafrkancije nekad odlične Laboratorije Zvuka (otprilike hit "Zaboravljena draga"), no izvedba Sukob Interesa je daleko drastičnija i sirovija, kao i socijalna "Zastava", punkerska elegija 'ja ne vozim auto, ja vozim zastavu'. Budite srećni braćo Srbi da imate i tu zastavu. Danas u Hrvatskoj ima ljudi koji još uvijek nisu sjeli u svoj vlastiti auto, pa bio on i stojadin. Pretposljednja "Moj telefon" u hitoidnoj varijaciji kabaret-punka kakvu bi ustvari poželjeli čuti na radiju uz blok Violent Femmes, R.E.M., Husker Du, The Clash (otprilike iz vremena "London Calling"), pa čak i ska bendova tipa Madness je još jedna zajebantska pjesma, a posljednja "H7" je prilično žestoka tema koja kao i mnoge druge pjesme ispadaju iz pop-punk konteksta.

Ovo je prije svega odličan i cjeloviti album u kome svaka pjesma ima određenu ulogu, a sve su pjevne, melodične i intelektualno buntovne bez obzira bili vi tinejdžer ili njegov roditelj. Činjenica je da se niti jedan 'čistunac' neće poistovjetiti sa svjetonazorom ovog benda jer ima suviše direktne poruke. Uostalom, ovo nije album za hipstere i trendsettere, već za one koji od punka očekuju klasicizam. A Sukob Interesa su ga ispoštovali u svim pogledima.

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 24/09/2012

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: The Sound Of Music

LAIBACH: The Sound Of Music (2018)

| 14/12/2018 | horvi |

>> opširnije


cover: Heir To Despair -絶望を受け継ぐもの

SIGH: Heir To Despair -絶望を受け継ぐもの (2018)

| 08/12/2018 | horvi |

>> opširnije


cover: II

WIZARD OF STONE MOUNTAIN: II (2018)

| 04/12/2018 | horvi |

>> opširnije


cover: Anatomia de la Vacuidad

LUCAS ALVARADO: Anatomia de la Vacuidad (2018)

| 03/12/2018 | horvi |

>> opširnije


cover: Tihi dogovor

MATEJ KRAJNC: Tihi dogovor (2018)

| 30/11/2018 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*