O, kako je 20 godina brzo prošlo...

Sjećate li se, ovaj zrenjaninski bend je 2014. odlučio prestati s radom jer nije vidio nikakav smisao u egzistenciji za imaginarnu publiku poručujući 'možda ćemo se sakupiti ponovo za nekih 20 godina'... A tada je vođa Vladimir Čiča pokrenuo svoj solo projekt Leteći Cirkus Zvonka Džordana (album "Puno pozdrava iz Septičke Banje", 2015) i sve je izgledalo da će s njime nastaviti ono što je radio u matičnom bendu.

No, kako se neke odluke donose u afektu kada se napravi ono što nije dolično, ali je ipak svrsishodno vrebalo u podsvijesti, tako se bend unatoč čvrste odluke okupio kompresirajući dvije najavljene decenije neaktivnosti u dvije godine i objavio ovaj album nastavljajući relevantan tretman punkerskog ironiziranja svega i svačega počevši od katastrofalne socijalne situacije, egzistencije, različitih frustracija, očaja, društvene agonije, općenitog medijskog šabanizma sve do onih bendova i izvođača koji su podložni mainstreamu na najljigaviji način. Tekstovi su, zna se, pikantni, provokativni, zajedljivi, puni sarkazma i neskrivenog šmeka za konstruktivnu komediografsku kritiku upućenu svemu i svačemu, uostalom, oni željni razmatranja imaju priliku iščitavati ih s omotnice cd-a ako imaju savršeno dobar vid. Tiskani su tako sitno da ih nisam niti sa cvikerima uspio dešifrirati, no zato je tu zvučni dio u kome se najjasnije čuje što to Čiču ždere. A ždere ga puno, puno toga...



Glazbeni kolaž je sastavljen od brojnih obrada prekrojenih u rock aranžmane, naći će se ovdje Kerber, Hanka Paldum, Ceca, Kaoma, Falco, Harold Faltermeyer, Alisa, The Beatles... Pop-punk je i dalje prisutan u osnovici ("Pas"), no osim prepoznatljivih riffova koji puta pojačanih i klavijaturama Dujin Nikite Ivana, nađu se i brojna staccata pretvarajući obzor u čvrsti rock ("Klizma", "Džodžile", "Mama - Tata", "Emigriraj") ili punk-rock ("Gibla"), a kod benda nikad nisu bile upitne niti laganice ("Sijalice" i prilično pijana ironija na "Yesterday" "Preključe"). Najbolje performanse ekipa pruža u obrednoj "Apokalista" sa šmekom folk ritmova i melodičnim međuigrama, te u potencijalnom hitu "Sveti Sava (pravoslavna gej parada)" kojeg će svatko prepoznati kroz "Rock me Amadeus". Jedino premekana funk-pop/ dance-rock "Obrve" izlazi izvan stilskog konteksta grupe ka retru ex-Yu new-wavea Zane, Boe, U škripcu, no i to je sasvim opravdano na račun maštovite šegačine s hipsterajom.

Povratak kao takav naoko je preuranjen, teško da se zaboravilo za ovaj nepravedno zapostavljen bend koji i dalje šiba svojom otrovnom jezičinom po malograđanštini i kojekakvim 'hajpovima' na zabavan način što direktno aludira da ćemo ih u narednih 20 godina, pardon 18, do mogućeg 'konačnog odbrojavanja' susretati još tko zna koliko puta. Čiča ima mnogo toga da kaže, a kako stvari stoje, sad je u punoj kreativnoj snazi da opaprči koprivama i mokrom krpom po usijanoj glavi svakoga i svašta što mu predstavlja trn u oku.

Naslovi: 1.Klizma, 2.Džodžile, 3.Pas, 4.Gibla, 5.Mama - Tata, 6.Sijalice, 7.Apokalista, 8.Emigriraj, 9.Narodnjak, 10.Obrve, 11.Sveti Sava (pravoslavna gej parada), 12.Preključe

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 16/02/2017