Sokrat je pred porotom od 501 Atenjana optužen na smrt po mnogim stavcima, između ostalih da je svojom filozofijom kvario mladež, a također mu se nudilo da odustane od svojih stavova. Negirao ih je, ostao pri svome, prihvatio osudu na smrt i u uvjerenjima da zbog nepravednog zakona ne može biti pogubljen, popio je otrov. Nakon smrti mnogo njegovih učenja je prihvaćeno, a tužitelji svijesni što su učinili mahom napravili samoubojstva ili su, pak, osuđeni na smrt. A "Hamlet", jedna od najpoznatijih tragedija analizira ljudsku prirodu, moral, ponašanje, žudnju za osvetom, ljudska ograničenja i između ostalog uvjerenja da se svijet nekako može ispraviti i prepraviti. Upravo s ove dvije povijesno značajne teme iz vremena stare Grčke, odnosno renesansne književnosti Stipe se znalački uhvatio u koštac analize suvremenog društva. Obje teme su prikazane kroz kazališno-filmske inserte "Ti koji vrlini služiš" (monolog) i "Preventivna dehumanizacija" (dijalog). Inspiriran globalno važnim pitanjima s kojima se civilizacija bakće, evo, punih 25 stoljeća (Sokrat se otrovao 399. godine prije Krista u 70. godini života), sam uvodnik ove završne kvintologije uz uobičajeni spoken-word lajt-motiv "Ljudi" koji se proteže od prvog dijela "Dugoselski juke joint podij 2047.", nanizano je petnaestak kompozicija koje direktno ili sporedno formiraju sveobuhvatno stanje one situacije kada je sve pred samim završetkom ili se čini da valja samo očekivati završni čin. Tu su surovi elektronski komadi "Oporuka" i "Svjetla farova bacaju daleko", blues "Tango" i sintetičkim orkestracijama uređen industrial pop "Mila i lijepa" (na melodiju hita "Teardrops" Womack & Womack) kao najizrazitije oproštajne poeme od života i države (društva) striktno usmjerene ka svjesnoj dramatici bez plastičnog trijumfa kakav obično dolazi u patetičnoj personifikaciji klasično postavljene tragedije.

Nadalje, dio njih je i emotivnih oproštajki od ljubljene na ovaj ili onaj način, bilo uz svađu ili putem neispunjenih i neuzvraćenih strasti, čak se kao paradigma pojavljuje i monolog Presvetlog iz Gruntovčana "Ni med cvetjem ni pravice", a na samom kraju sve finišira još jednim monologom "Sokratova presuda". Pa i premda ovo nije kroz fabulu koegzistentno upereno u tragediju, ovaj posljednji album ima odlike sofisticiranog kolaža protežirajući metafore što nemaju nimalo sretne rasplete obuhvativši sva četiri prethodna rada. Elem, Stipe se vraški zainatio da na svima njima dočara stanje društvene svijesti koristeći dobro znane obzore matičnog Olovnog Plesa posezanjem u probranu literaturu i ovaj puta, filmske, TV i radio inserte izvojevavši svrsishodnu pobjedu nad specifičnim dokumentarističkim eksperimentom i novim korakom u karijeri - elektronskom glazbom i sampliranjem. Sve ovo ima adekvatno ciljanu priču (izuzev zbrćkanog drugog "VHS Memoari") od epizode do epizode što je svojevrstan konceptualni kuriozitet na našoj sceni. Stoga može biti sretan kao autor: rekao je i napravio sve ono što poentira društvenom i moralnom kritikom, nikoga nije javno degradirao, a niti na nikoga nije huškački utjecao, barem ne onako kako bi ga licemjeri mogli protumačiti. Otrov ionako pije godinama, postao je imun na njega, a barem do 70-te Sokratove godine još će mnogo toga realizirati do konačne presude neke porote.

Naslovi: 1.Ljudi, 2.Ti koji vrlini služiš, 3.Oporuka, 4.Svjetla farova bacaju daleko, 5.Preventivna dehumanizacija, 6.Tango, 7.Ljudi, 8.Mila i lijepa, 9.Ponoć pred vratima, 10.U tom susretu prepoznao sebe samoga, 11.Moja ljubavi, 12.Napolje, 13.Istresi na stol, 14.Probdjela si noć, 15.Ljudi, 16.Niskogradnja, 17.Ni med cvetjem ni pravice, 18.Jednoj Malabrežanki, 19.Sokratova presuda

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 29/05/2019