O ovome projektu teško da se osim bloga Nikad Izdano Records (netlabel što vas nikad izdat neće) može pronaći nekih relevantnijih podataka. No, već prvim klikom na tu web stranicu i provedene 3-4 minute može se preko pripadajućeg kviza od 22 pitanja u kome se mogu osvojiti i 4 nagrade zaključiti da iza svega stoji Stipe Periša, gitarist i jedan od vokalista dugoselskog Olovnog Plesa. Onima što poznaju rad benda, mnoge Stipetove suradnje s Čoporom, te njegov solo Mor Krom Kinski III, Kvintologija Montaže dolazi kao stanovita nadogradnja u jednom sasvim novom obliku koji je svoje prvo izdanje u skladu s nazivom 'kvinto' doživjelo 2017. u sklopu navedenog weba i za pretpostaviti je da tih 5 realiziranih albuma neće imati nastavke. Prije svega, iznenađenje je tim veće što je ovdje glazba pretežito bazirana na synthovima, ritam mašinama i elektronskim basovima uz obaveznu gitarsku svirku podražavajući onaj raniji oblik synth-popa /electrowavea/ electro disco-funka, a dakako, ima i solo izleta u čiste staccato kompozicije. Zatim, koncept je vrlo uvrnutog futurističkog smisla koji šeta od racionalnog sve do distopijsko-irelevantnog sarkazma mješajući krajnju ozbiljnost s lucidno iščašenim humorom u čijem je središtu fabula o jednom iznadprosječnom hrvatskom stanovniku što se sticajem pravilno posloženih puzli uspio nekako snaći u životu, ali je i dalje nezadovoljan jer je praktički neprimjetan. Kroz radnju najviše poentira emotivno-erotske preokupacije (rasplesane "Proveli smo cijelu noć vozeći se besciljno u susret svanuća posljednje zajedničke zore", "Poljupcima mirnim", "Njezini tabani u crnim dokoljenkama ostavljaju znonje tragove na plesnom podiju", akustična balada "Neznanka" i tipična za Olovni Ples - "Kopito"), poneka sjećanja iz djetinjstva (blueserska staccato ambijentalka "Kako pamtim majku"), jedan zanimljiv angažirani konglomerat na račun iseljavanja stanovništva (blues "Zašto su gradovi napustili ljude" sa sampliranim citatima iz neke BiH TV emisije), te sumanuto zabavan (samo)ironični paradoks karikirajući blisku okolinu ("Majmuni iz Bencek šume": 'mi smo majmuni iz Bencek šume/ nosimo disko cipele... dlakave su nam guzice/ pijemo vodu iz obližnjeg potoka/ hranimo se zdravo'...).



Prvi dio ovog skoro 50 minuta dugačkog koncepta je vrlo plesan u electrowave/ disco/ funk maniru repetirajućeg minimalizma, drugi većinom u znaku gitarističkih skica i nekih ozbiljnijih tematskih komentara o jeziku i općenitom trendu života (ponajbolja tema "Brzi život") s ambijentalijama i prepoznatljivim Stipetovim glazbenim i vokalnim rukopisom. Obje varijante mu u ovakvoj kombinaciji veoma dobro pristaju: i kad je maksimalno ozbiljan, senzibilan i strastven recitator (teatralni spoken-word na samom uvodu "Cilindar na veleučenoj glavi" u stilu monodrame) i kad je humorističan cinik, a i kad se prihvati elektronike, mada tu umije šepati u pretjeranoj lo-fi produkciji, ali je ipak uspio pohvatati osnovne parametre ne nagrđujući se klišejima.

Elem, originalan i svoj u novom ruhu za početak ove 'petologije' je ovaj album dostatno bogat idejama, lirikom, izvedbom i raznolikošću. Uskoro slijedi druga epizoda...

Naslovi: 1.Cilindar na veleučenoj glavi, 2.Proveli smo cijelu noć vozeći se besciljno u susret svanuća posljednje zajedničke zore, 3.Majmuni iz Bencek šume, 4.Poljupcima mirnim, 5.Kako pamtim majku, 6.Zašto su gradovi napustili ljude, 7.Njezini tabani u crnim dokoljenkama ostavljaju znonje tragove na plesnom podiju, 8.Kopito, 9.Jezik, 10.Brzi život, 11.Neznanka, 12.Popušio si ti mene, 13.Izađi

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 16/05/2019