The Police su bili fenomen post-punka i new-wavea. Sa samo 3 instrumenta i vrsno odmjerenim pjesmama su osvojili svijet takoreći nabrzaka, ali njihov put nimalo nije bio lak. Do prvog albuma im je trebalo mnogo rada, volje i truda, imali su nekoliko bezuspješnih turneja kada su nastupali pred praznim auditorijem, ali su bili nevjerojatno uporni.

Ovdje je snimak od skoro 60 minuta njihove svirke s turneje nakon slavnog drugog albuma "Reggatta de Blanc" iz 1979. (UK no.1, USA no.25, snimljen za skroman buđet, a prodan u 3 milijuna primjeraka) kada su zahvaljujući hitovima "Walking on the moon", "Message in a bottle" (oba UK no.1), "Can't stand losing you" (UK no.2) i slavnoj "Roxanne" koja u prvom pokušaju nije prošla, u drugome je kao singl bila samo UK no.12, a djelomice i "So lonely" u reizdanju 1980. dosegla UK no.6 obavili ogromnu svjetsku turneju nastupivši u Japanu, Hong Kongu i čuvenom londonskom Hammersmith Odeounu. Sa samo ta tri instrumenta i frenetičnim Stingovim vokalnim, a i luđačkim performansima, nanizano je 12 pjesama što danas bez ikakve rezerve spadaju u jedan od najboljih i najuspješnijih perioda new-wavea i post-punka koji nije bio striktno vezan uz socio-politički angažman. To je bilo vrijeme ogromne britanske krize, raspada ondašnjeg sistema s Margaret Tatcher koja je potegnula kompletnu tranziciju, a Sting, Copeland i Andy Summers su lukavo odigali na pop format punka i new-wavea uranjajući u zemaljske teme emotivne izgubljenosti i otuđenja što je prepoznao čitav zapadni svijet.

Summersove gitarske bravure u svakoj pjesmi su fascinantne, često je sa svojim minijaturnim pedalama insinuirao prisustvo četvtrog insdtrumenta, tada popularnog syntha za obogaćivanje psihodeličnog dekora, a Copeland je na bubnjevima izvodio brojne finese i detalje sa činelama, vodilicama i kontroliranju ritma. Tada su bili u najboljoj kreativnoj fazi koju su kasnije znatno razblažili, no ovdje je apsolutna snaga ovog trojca bila na vrhuncu moći.

Oni koji žele i pokušavaju u 21. stoljeću svirati new-wave i post-punk svakako moraju čuti ovaj fantastičan živi nastup, to jest, kolekciju snimaka s 3 različite lokacije, a svakako i Stingove nevjerojatne vokalne interpretacije manipuliranja s publikom. Gotovo je nemoguće da nakon smrti rocka itko može tisuće ljudi dići na urnebes s ovakvim uvjerenjem, danas bi se reklo, klasičnih pop-rock/reggae/punk pjesama. Ovo je bio početak 80-ih koji se najbolje odrazio u jugoslavenskom novom valu Filma, Azre, Prljavog Kazališta, Idola, Haustora, Šarla, Parlamenta, Stidljive Ljubičice, splitskog Metka (sjajan album "Ratatatatija", 1981), Patrole, EKV, nekih pjesama Riblje Čorbe, Aerodroma, Leb i Sol... ma i Pretenders i Talking Heads i XTC i Television i Elvis Costello su mnogo toga maznuli od The Police, ali Stingov vokal ama baš nitko nije premda mu neki smušenjaci - mrzitelji osporavaju talent smatrajući da ga nikad nije imao. Besmislica. Ovo je fantastičan prikaz generalno velike kreativne snage The Police, najkomercijalnijeg i najpopularnijeg new-wave benda svih vremena.

Naslovi: 1.Walking on the moon, 2.Next to you, 3.DeathwishBoDiddley, 4.So lonely, 5.Can't stand losing you, 6.Truth hits everybody, 7.Visions of the night, 8.Roxanne, 9.Intro, 10.Born in the 50's, 11.Message in a bottle, 12.Bring on the night

ocjena albuma [1-10]: 10

horvi // 01/06/2022