U današnje vrijeme teško je više pronaći 'tešku' glazbu koja se može 'teško' shvatiti. Žanrovi su prijeporno sastavljeni od svega i svačega, crossover radi čudesa kad su glazbenici dobro potkovani, pa tako ovaj relativno friški dvojac iz francuskog Saint Étienne-a ne čini nikakva čudesa ako znate tehniku živog drum'n'bass benda, a nije potrebno navoditi kako su u tom žanru Koja i njegove razne transformacije Discipline Kičme, ajde Disciplin A Kitchme ubjedljivi carevi teritorija. Ne bih znao da li su ova dvojica Francuza ikad slušali Koju i da li uopće znaju za našeg balkanskog genija (a ne treba zaboraviti niti prvu postavu Brujača iz 90-ih), ali mišljenja sam da su se upustili u teritorij koji nalikuje više lakoglazbenoj zanimaciji dva relativno mlađa hipstera koji pokušavaju promijeniti svijet, ali s instrumentalnim kompozicijama. I to vrlo dobro snimljenim i produciranim, tek rijetko popraćenim nekim vokalnim sekvencama, primjerice u pretposljednjoj "Memories", no banalnost koju ostavlja izvikani tekst je bezazlena ('Les malaises les mirages des siècles et des temps les mémoires de la toute dernière guerre un mirage un malaise pour les siècles et les temps qu'ils nous restent en mémoire' = 'loša promijena vremena posljednjeg rata dojam je slabosti koje nam ostaje u sjećanje za budućnost'). Priča kaže da se bend okupio još prije 7 godina, ali tek prije godinu i pol dana su odlučili da se prihvate ozbiljnijeg angažmana, odsvirali su čak dvije EU turneje (nastupali sa Šumskim 20.01.2016. na ŽivŽarŽuru, te u Ambasadi ŠKM u Beltincima, a i sa Žen 2013. u Attacku!), imaju i nekih snimaka s kojima nisu bili zadovoljni (4 EP izdanja), pa su otišli u pravi studio i ponovno snimili neke od tih pjesama, a očito je da im one znače jako mnogo.



Moj dojam je da ne zvuče ubjedljivo autorski intrigantno ma koliko god se trudili i naposljetku, imali sasvim korektnu produkciju. To jesu distorzirani basovi, psihodelična sludge/ noise potka koja je već sama po sebi prilično primamljiva kao underground magnet, ali činjenica je da nemaju ono 'nešto' kao što je Koja imao još iz vremena Šarlo Akrobate ili sa čuvenom postavom Kičme kada je bubnjeve lupao Žika, danas poznati srpski glumac Srđan Todorović kome vjerojatno rock and roll više nije niti na kraj pameti. Kad se znaju ovakve predispozicije žanra u kojeg su se ova dvojica Francuza upustili, valjalo bi im se pomaknuti od stereotipova jer baš u ovakvoj formaciji i s ovakvim načinom rada neće daleko dogurati isto kao niti neki današnji hip-hoper na rolama ili death metalac s karikiranim tekstovima po uzoru na Freddy Mercuryja. Tko će to ozbiljno shvatiti, ali bome, može se očekivati da će takvu furku neki i popušiti.

Ne, ovo nije ništa ozbiljno, a niti zajebantski. Sasvim prosječno što niti Koja ne radi na svojim eksperimentima kada priprema neku novu stvar, tako da, ako iole ima ovdje nečega kreativnog u igri, valja pričekati naredni rad jer su ovo samo uglavnom preinake nekih starih kompozicija što su očito nanovo snimljene samo da se dokumentiraju i spase od zaborava.

Bezazleno s pokušajima ekstremne snage, a to je dovoljno tek za prolaznu ocjenu.

Naslovi: 1.Atleast, 2.Caravelles, 3.Voda, 4.Athome, 5.Kamet, 6.Styx, 7.Atoms, 8.Coma cluster, 9.Memories, 10.Atlast

ocjena albuma [1-10]: 5

horvi // 05/06/2018