Poniknuli u undergroundu francuske scene iz Rouena (100-tinjak km sjeverozapadno od Pariza, 60-tak km od Le Havrea na La Mancheu), ovaj četveročlani bend iz grada koji je po broju stanovništva otprilike blizak onoj cifri koju u našim krajevima imaju Osijek, Rijeka, Tuzla, Mostar, Zenica, Čačak, Kruševac, Kraljevo, Novi Pazar, Leskovac, Šabac, Podgorica, Maribor..., odnosno oni čije su brojke od 100 do 130 tisuća žitelja, svakako treba pohvaliti da su na račun ne osobito jake medijske potpore uspjeli izaći iz tih opsega većih, ali nedovoljno jakih provincijskih gradova bez obzira što je status ponekog od navedenih mjerljiv u obimnim opsezima političko-društvenih, pa i ekonomskih funkcija. Prvotno su Greyfell bili dio Soza etikete, lokalne izdavačke kuće koja mahom objavljuje samo svoje gradske bendove od kojih široj javnosti nije znan niti jedan, ali tako to u undergroundu i mora biti. Ako netko misli drugačije, evo primjera - Sunddunes, Samran, MNNQNS, White Glow, The Jabberwocky Band, , Cavalry (nisu znameniti Calvary), Elephants, Genital Jiggling..., pa razmislite da li ste ikad čuli za ijedan od njih. Značaj ovakve scene, kao i inače u aspektu scene ovakvih gradova je da ima svoju ljutitost i želju ka dokazivanjem spram velikih centara, pa pršti s obiljem kreativnosti, no ne i u kvantitativnom opsegu da bi malo tko rekao recimo tamo negdje u obilju grunge i sukladne alternativne rokačine s početka 90-ih pomisliti da će primjerice gradić poput Palm Deserta iznjedriti veličine poput Kyuss, kasnije QOTSA i ostale metmorfoze, ili da će, pak norveški još manji gradići podariti Darkthrone, Enslaved, Gorgoroth itd... A zajedničko ovim Francuzima je da su black metal bend obojen stonerom ili obrnuto, svejedno je, dokazivajući da taj opaki crni bijes dolazi upravo iz one katakombe društvene zajednice koja je dovoljno zrela da prevaziđe pojam čistog sela, a da se pri tome ne dodiruje tekovina i furki metropolističke potražnje za gordim, da ne kažem stadionskim potraživanjima kojekakvih kerefeka od kojih je mnogima takvo zlo da više niti pjesme QOTSA, barem one iz prve faze ne mogu podnijeti.



Greyfell su se vrlo dobro postavili predstavljajući se kao niti urbani, ali niti čisti seoski polumetal - oni su psihodeličari koji idu na prvu loptu artističke potpunosti u kojoj je najveći ulog stonerska eksperimetalizacija s aromom black metala i posvemašan bijes prigušenog vokaliste koji se svim silama iz petnih žila nabija u glasne spone growlovima, a u lirskim dionicama opet zvuči poput Peter Murphyja i onog najboljeg Bowiea. Kombinirajući te dvije vokalne tehnike, bend održava vrlo mučnu 35 minuta dugačku seansu koja nije za svakoga - uglavnom tromi tempo nabrušenih distorzija poput alternativno orijentiranih Black Sabbath koji su već dovoljna garancija za ono nešto 'super', naravno, ako ne postoje predrasude o njihovom izričaju, a one kod mene nikad nisu bile upitne.



Muzika Greyfell je jako teška i uglavnom spora, obavijena harmonijama klavijatura (navodno na prvom albumu ih nije bilo), mračna i neoptimistična, taman za samoubojstvo, ali, ruku na srce, nakon što se posluša ovaj album, nitko sa zdravom psihom je tako neće percipirati jer je rad jednog vrlo iskrenog benda koji pjeva užasne stvari o pokvarenosti ljudi, njihovim prevrtljivim i licemjernim ponašanjima, te naposljetku o jednoj od najvitalnijih abnomalijama suvremenog društva - ksenofobiji u zadnjoj, a po meni i ponajboljoj pjesmi "King of xenophobia" što iznosi čak 8 i pol minuta nevjerojatno kompleksne svirke. Pomalo je teško za povjerovati, singl "Spirit of the bear" je pa skoro bolji komad od svih Soundgarden pjesama s "Badmotorfinger" što se tiče distorziranosti, a i nekih ultimativnih Black Sabbath hitova, a tu bi se moglo gadno opeći što valja, a što ne, mada, kako god uzmete - i jedno i drugo, pa i ovaj francuski Greyfell su tu negdje.

Ovo je pritajeno djelo stoner/ black metala koje tek treba doći na vidjelo velikih pozornica.

Naslovi: 1.People's temple, 2.Horses, 3.No love, 4.Spirit of the bear, 5.King of xenophobia

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 22/05/2018