Nakon šest albuma u kojima su sažvakali i ispljunuli u gotovo sve što je bilo smiješno i/ili ljigavo u glazbi sedamdesetih i osamdesetih, trebalo je malo produbiti percepciju njihove glazbe na njihovom predzadnjem albumu Liberation, jer je riječ o jednom od najboljih konceptualnih albuma s antibushevskom tematikom. Dobro, uz Neil Youngov možda i jedini dobar i bitan album koji se bavi time, no nije važno. Skinuti prašinu sa obrazaca (i klišeja) krauta, sympho rocka, rane elektronike, synth popa, preseravanja prog rock i heavy metal virtuoza i ostalih opskurnih i pomalo devijantnih glazbenih fenomena iz sedamdesetih i osamdesetih, duhovito i lucidno ih interpretirati i upakirati sve to u naramak zanimljivih albuma nije mala stvar, a Trans Am je kroz sve svoje albume uspio magistrirati na tom području pritom ostavljajući dojam ne pretjerane opterećenosti tim naumom. Zato je bilo malo čudno doživjeti i ozbiljno shvatiti prijeteći ton Liberationa, no i taj je ispit ovaj trojac odlično prošao. Zbog toga sam i očekivao daljnji pomak u tom konceptualnom smislu za sljedeći album Trans Am-a, tako da me je na prvom slušanju Sex Change malo razočarao. No za to nije bilo pravog razloga jer mi je nakon nekoliko slušanja postalo jasno da za bend koji s takvom lakoćom fuzira toliko toga i usput se očigledno dobro zajebava naročiti koncept i nije potreban. Dapače, to je možda i samo po sebi koncept i razlog zašto ovaj bend volite ili ih izbjegavate u širokom luku.

Bilo kako bilo, na Sex Change Trans Am su zreliji nego ikad i pršte od ironije. Želite li kraut melodije i masne synth bass dionice? Evo vam ih u First Words i North East Rising Sun.
Želite synth efekte koje se nijedan ozbijan glazbenik ne usudi uključiti uz funk gitaru i kicoški vokal? I synth bass? Imate ih sve na Obscene Strategies.
Želite Ozric Tentacles sa distorzijom i bongosima u galopirajućem finišu? Onda svirajte zračnu gitaru i mašite glavom kao autist na Conspiracy of the Gods.
Želite li stvar sa vokoderom koja će se uklopiti u detektivski SF cyberpunk pornić koji namjeravate režirati? Evo vam sve u Climbing up the Ladder III i IV. U scenama uzbudljive potjere možete pustiti Tesco v. Sainsbury's jer je idealna za to.
Želite li kraut rock za noćnu vožnju u autu? Pustite 4,738 Regrets ili Reprieve.

Želite droneove? Imate ih na zadnje dvije stvari.
Na papiru dobar dio ovih opisa možda djeluje pomalo groteskno, no u stvarnosti djeluje kao ultimativna glazba s kraja dvadesetog stoljeća kako bi ju zamislili naši potomci u dalekoj postapokaliptičnoj budućnosti koji bi na raspolaganju imali samo male i ne baš uzorne fragmente iz sedamdesetih i osamdesetih. I to zapravo zvuči veoma dobro. A kako se majstore u kuhinji ne pita za tajne njihove genija, tako je bolje da ni mi ne znamo kako ti Trans Am likovi uspijevaju takve sastojke iskoristiti i napraviti pravu gozbu za uši po tko zna koji put. I pritom me boli briga kakva sredstva i metode koriste pri pripremi.

ocjena albuma [1-10]: 8.5, jer znam da mogu još više

vinko // 20/03/2007