Britanski post britpoperi Starsailor stigli su nam po prvi puta 25 godina nakon njihovog osnutka, i to na turneji koja je maštovito nazvana upravo po toj obljetnici. Nisu oni izuzetak, već pravilo, da nas bendovi posjećuju već u poodmakloj fazi karijere, najčešće u onoj spuštajućoj. Čast izuzecima. Ono što je dobro u ovoj priči, je da su ipak oni još uvijek u svojoj originalnoj postavi, s dodatkom jednog gitariste.

S obzirom da je organizacija išla preko Dallas recordsa i Mars musica, prije Starsailora otvorili su riječki The Siids, inače jedna od frakcija ugašenog benda Morso. The Siids imaju dva prilično dobra albuma s dark elektro wave izričajem, a uživo djeluju kao trojac i to stvarno super zvuči. Svojih su pola sata odradili profesionalno, kao da pred njima stoji gomila njihovih fanova, a ne šačica nezainteresiranih koji samo čekaju da oni završe. Po mojem, bilo bi bolje da se vrate pjevanju na hrvatskom, jer bi na taj način možda privukli malo više publike. Ali, to je samo moje mišljenje. Kako nisam pratio Starsailor u zadnje vrijeme (nekih 15ak godina...), malo sam se začudio prilično zapuštenom izgledu pjevača Jamesa Walsha, koji trenutno izgleda više kao junak iz jedne od prvih im singlova i pjesme s kojom su počeli koncert. Srećom, glas je ostao na visini zadatka, a to je zapravo najvažnije.

"Dobra veče" i "puno hvala" jedino je što je naučio od hrvatskog jezika. Spomenuo je da su bili u šetnji Zagrebom, koji mu se jako dopao, i da su bili u Muzeju izgubljenih priča pa da bi njihova Where The Wild Things Grow bila dobar soundtrack za taj muzej. Svirka je bila stvarno odlična, društvo se jako dobro zabavlja na stejđu, pa su u jednom trenutku rekli da im je ovo zadnji koncert na "europskom" dijelu turneje i zadnja vožnja sa tour busom, te se zahvalili vozaču, ali i misterioznom Stephenu. Materijal je baziran na pjesmama s prva dva albuma, pa je početak bio uz Alcoholic i Poor Misguided Fool, a kraj rezerviran za Tie Up My Hands, Tell Me It's Not Over i Silence Is Easy, koje su, naravno, odnijele najviše oduševljenje. Lica oko mene bila su nasmijana, vesela i sretna, a to su osjetili i oni na stejđu, pa su dobacivali poneku dosjetku s nekim iz publike i veselili se s nama. Nije ni bis izostao. Krenuli su sa Love Is Here, a onda je netko dobacio - Good Souls, a netko drugi - In the Crossfire... Walsh je rekao da ne zna koja je popularnija pjesma u Hrvatskoj, ali red je bio na najpopularniju njihovu - Four to the Floor. Možda su fanovi mislili da će iz razočarati i jednu od spomenutih ne odsvirati, no on je sam na gitari odsvirao In the Crossfire do prvog refrena, a onda mu se pridružio bend pa su prešli u Good Souls.

Možda je šteta da se Starsailor nisu razvili u nešto veće, onda kada su trebali, no s druge strane da jesu, vjerojatno ih ne bi ni sad vidjeli nego bi čekali još nekih dvadesetak godina, pa da sviraju na INmusicu u predvečerje.

pedja // 18/10/2025

> vidi sve fotke // see all photos