Odbivši nametnute diktate za rad na hollwoodskom filmu (navodno "Avataru"?!), Trans Am su deveti album lansirali u svemirske synth-pop orbite.

Američki trojac iz Marylanda nikada nije bio bliže dugoočekivanom svjetskom uspjehu. Prema interviewu kojeg su dali na zvaničnoj web stranici njihovog izdavača Thrill Jockey Records, dobili su ponudu iz Hollywooda da rade glazbu za neki SF film. Pošto su bili željni rada nakon dvogodišnje pauze od posljednjeg "Sex Change" albuma, odmah su ušli u studio i revno počeli skladati nove materijale budući da je samo bilo pitanje vremena kada će stići početna financijska potpora i radna filmska podloška, no kada su se pojavili hollywoodski meštri sa režiserom James Cameronom, situacija se naglo izmjenila. Oni su zahtjevali da Trans Am u svoje radne materijale obavezno moraju ubaciti namjenske orkestracije i još masu diktiranih ideja, no kako su shvatili, sve skupa ne bi imalo nekakav njihov čvrsti autorski pečat, te su na koncu odustali od čitavog projekta. Nisu najsigurniji, ali čini im se da je bila riječ o glazbi za film "Avatar" koju je na kraju potpisao James Horner... E sad, tko je tu ispao papak? Da su Nathan Means (bas, vokal, klavijature), Philip Manley (gitara, klavijature, vokal) i Sebastian Thomson (bubnjevi, sampler) prihvatili ponuđene solucije i ušli u kompromis, danas bi sasvim sigurno o njima brujao cijeli svijet jer je film doživio abnormalnu megamilijunsku popularnost.

Ovako kako stvari stoje, Trans Am su propustili možda i najveću priliku u životu, te istovremeno napravili najgluplji potez u karijeri zbog kojeg će se kajati još jako dugo. Opet, s druge strane, ova poprilično diskutabilna situacija u kojoj nisu htjeli diskreditirati svoj rad kompromitirajući se sa striktnim zakonima tržišta, osim što je pokazala da su jedan od nepokolebljivih bastiona artističkog undergrounda koji nije podlegao niti milijunskim svotama, udahnuo je posve novo i osvježeno lice u njihovu glazbu. Prije svega, "Thing" je prvi kompletan elektronski synth-pop album u njihovoj karijeri gdje su izostale njihove klasične bas - bubanj - gitara sheme, te je prvi album na kojem nema nikakvih eksperimenata. Pa kakvi su to onda Trans Am ako nema eksperimenata? Nije da ih nema, ali su sve egzibicije fino upakirane u glazbeni kontekst tako da više nema onih uglavnom repetativnih štoseva koje su ponekad znali razvlačiti na 4-5 minuta poigravajući se sa nervima slušatelja. Sada su to u nekim slučajevima vrlo skladne kompozicije koje osim osnovnog kostura po kojem su manje-više svih ovih 15 godina prepoznatljivi, imaju i prateće nuspojave, kao i adekvatniju konstrukcijsku nadogradnju. Budući da im je propao angažman za hollywoodski soundtrack, radni materijal su usmjerili ka SF dizajnu isporučivši konceptualni album nadahnut imaginarnom space pričom sa samo tri pjevane kompozicije "Black matter" u kojoj su se posve približili electro/dance-rock zvuku Gary Newmana, te Kraftwerk-ovski funk "Arcadia" i "Apparent horizon" sa znatnim učešćem gitarskog stacatta a'la Andy Summers (ex-The Police). Vokali su, naravno pogađate, otpjevani preko vokodera. Ove tri pjesme su odgovarajući hit potencijal, a bez obzira na instrumentalnu narav ostatka materijala, slične afinitete imaju plesni komadi "Naked singularity", "Interstellar drift" i posljednja "Space dock" u laganom tempu s obiljem elemenata Kraftwerk i Tangerine Dream. Uz jednu iznimku, vrlo ekspresivnu electro-noise "Heaven's gate" koja je smještena na samu sredinu priče kao transcedentalno psihodelično putovanje u X dimenziju, četiri kratka broja "Please wait", "Thing", "The silent star" i "Maximum yield" samo služe za atmosfersko popunjavanje fabule između nosećih kompozicija.

Kroz zaista iznenađujući electro/synth-pop zvuk s blagim otklonima u psihodeliju, album je simetrično usmjeren na vožnju svemirskim putanjama. Nešto manje minimalistički nego što se to moglo očekivati, s daleko više melodija, elektronskih efekata i ukroćenih eskapada, Trans Am su ostvarili svoj 'tour de force' u punom smislu riječi. Teško je povjerovati da bi Cameron htio ovakvu, još uvijek alternativnu glazbu u "Avataru" (ako je bila riječ uopće o tom filmu), no da se s(p)retnim razvojem okolnosti njihovo ime pojavilo na filmu, nema nikakve sumnje da s ovakvim albumom ne bi postali novi veliki heroji i naširoko popularan band. Za sada, oni su i dalje ostali pravi underground koji čak nije dozvolio niti da im se nedavno objavljeni prvi live zapis "What Day Is Tonight? - Trans Am live 1993-2008" štampa u većem tiražu od 1500 primjeraka.

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 15/10/2010