White Hills i dalje ostaju neprikosnoveni underground kapital koji se uporno bori protiv mainstreama mada imaju strahovitog potencijala da prošire krug auditorija čak do komercijalnih obzora.

Na ovom petom 'pravom' albumu (inače 8. studijskom radu), oni ponovno koriste isti princip: napravili su jedan potencijalni hit - uvodni, kratki i ljepuškasti "Pads of light" u rangu Sonic Youth, jednu mračnu tromiju space-rokačinu "You dream you see", a ostatak materijala začinili svojim uobičajenim eksperimentima i egzibicijama. U neku domenu radiofonične pjesme još bi i donekle mogla ući "Song of everything", ali da se napravi u radio-edit formatu; uistinu je predugačka (skoro 9 minuta), no refren 'raširi krila i poleti' ('spread your wings/ fly away') zvonko odzvanja s njihove psihodelične litice s koje su se bacili u ambijentalno lebenje poput skoka s paraglajderom. U kontekstu same kompozicije to je aranžman bez prigovora, no za nešto što bi mainstream mogao prihvatiti, taj dio bi na štetu arta trebao biti izbačen što bendu nikako ne odgovara. I to je jedan od štoseva, pa i paradoksa njihovih mnogih kompozicija gledaju li se iz čistog marketinškog aspekta.



U preostale dvije najdulje instrumentalne skladbe, "Robot stomp" odšetali su u tipičan minimalistički kraut-rock razvučen na gotovo 12 minuta synth loop repeticija i gitarskih improvizacija, a u posljednjem "I wrote a thousand letters (pulp on bone)" u space-kaos eksperimentiranja sa psihodelijom nalik na Sun-Ra koja traje 14 minuta.

Za razliku od fantastičnog "H-p1" (2011), ovom albumu manjka priča. Očekivalo se da će nastaviti udarati po aktualnim društvenim temama, no njih nema. Ovdje su se usredotočili na čisti supersonic rad s inžinjerom zvuka Martinom Bisijem (Brian Eno, Sonic Youth, Swans, Herbie Hancock, Boredoms) koji im je u tehničkom pogledu napravio do sada najčišći proizvod. S jedne strane to je odličan potez što se tiče zvuka, no izgubila se fabula, a smisao pomeo negdje pod tepih. Kako god, za slušanje bez predrasuda i mozganja, "Frying On This Rock" spada u sam gornji dom njihovih izdanja nakon dva kumulativno najjača ostvarenja "Heads On Fire" i spomenutog "H-p1".

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 09/01/2013