Tako stvari idu kod Wire. Rade intenzivno 3-4 godine, naprave 'povratnički' album i onda se izgube. Odmah da kažem, ako nemate nikakvog pametnijeg posla, ovo će vam biti opsesivan zadatak kojeg ste možda već i proučili tokom 2013. godine. Wire su upali u potpunu bezidejnost i vjerojatno će nakon ovog albuma ponovno zaključati bravu, te se možda više nikad neće vratiti s nekim povratničkim albumom.

Umjesto da komponiraju nove pjesme za koje nemaju ama baš nikakav kreativan poriv, oni su prišli reciklaži prastarih ideja iz dalekih vremena kasnih 70-ih kada su bili uistinu zanimljiv, uzbudljiv i inovantan bend post-punka. Čak 9 kompozicija s ovog albuma su prerade pjesama s raritetnog izdanja "Documents And Eyewitness" na kome su obradili live snimke nikad objavljenih pjesma, a sve one zvuče manje-više u uobičajenom maniru The Fall s daškom bendova koji su uvelike iskopirali i Mark E.Smitha i Wire - Coldplay, Interpol, a u zadnje vrijeme i Arcade Fire, The National i još hrpa bendova koji se nalaze iza neke indie-rock sheme inficirane s post-punkom. Od toga mi se odmah probude strahovite emocije koje su nažalost oskvrljene s tendencijom novih bendova koji se svim silama trude biti novi Joy Division, samo nitko nije spreman na očajnički život, teško isposništvo, a kamoli na samoubojstvo. Svi oni pjevaju o gorkim temama životnih sudbina, mračnim fluidima koji im kolaju po glavama, a ustvari su razmaženci koji redovito imaju svakodnevni doručak, ručak, večeru i uopće ne moraju brinuti za svoju egzistenciju. A ovi neki stari velikani itekako su pričali o svojim sudbinama kada su one bile upitne i kada nisu znali što ih sutra uopće očekuje.

Wire kao bend koji ima ogromno zaleđe iza sebe i svojeg opusa, te se uopće ne moraju brinuti za svoj prosperitet. Uvijek će dobiti lijepe pare za koncert i doći će im pozamašna cifra publike, ali kad je u pitanju njihova kreativna snaga ovog albuma, tu su se posve raspali. Da ne cjepidlačim, ostvarena glazba nije niti mrvicu dalje otišla od troakordnog mekog legato post-punk stila koji je danas prepoznati i kao pop. Nekad je teško bilo za povjerovati da će neke od njihovih najprljavijih pjesama ikada dosegnuti komercijalne pop konotacije. Redom, "Doubles & trebles" je prerada "Ally in exile", donekle čvršća "Keep exhaling" je "Relationship", Simple Minds/ U2-ovska "Re-invent your second wheel" je "ZEGK HOQP", a da vas ne zbunim previše, u zagradi iza svake 'nove' nalazi se original. To su najsnažnija "Steal of a stork" (nekad je bila punkerska "Witness to the fact" u stilu prvog Električnog orgazma), donekle neizvjesna "Time lock fog" (napušena industrial-eksperimentalka "5/10" od koje se kidaju živci), blago ekscentrična "Eelas sang" (nekad je bila luđačko-pomahnitala "Eels sang Lino"), Arcade Fire-ovska "Love bends" (melodičan i vrlo brzi urnebesan eksperimentalni punk/kraut-rock "Piano turner keep strumming those gitars" na granicama hardcorea), "& much besides" (ambijentalka "Eastern standard" u kojoj su se zajebavali s komunizmom) i "Attractive space" (prvobitno vrlo prljava i neurotična "Underwater expiriences").

Međutim, od svih tih originala koji su bili ustvari i najprljaviji dio njihove karijere, ovdje ništa nije ostalo. Na žalost. Ove prerade nakon 35 godina su tako mlake i beživotne, zarobljene u sistem indie-rocka kao da su neki tamo novi bend koji si pokušava krčiti puteve s dovitljivim, dakako prerađenim tekstovima koji više ne odgovaraju onom sistemu punka i doba Margareth Tatcher iz kojeg su iznikle.

Usput, uspjeli su napraviti samo 4 nove pjesme, ajde de, koliko-toliko uspješan križanac najavnih isprekidanih breakova s dvije frenetične hardcore-punk dionice u patriotskoj "Adore your island" i laganu, za njih uobičajenu ambijentalku "B/W silence" na posljednjih par albuma s kojom ipak ne shvaćaju da postoji post-rock obrazac.

Možda svima omiljena "Magic bullet" zbog zavodljivih Colinovih vokala i mračne lirike zamiriše na Joy Division i New Order, ali u principu, ovdje se radi o reminiscenciji Roxy Music kakvu niti neki najveći idoli Ferryija, onog starog Japana i ekipe new-romantisca ne bi poželjeli napraviti jer je očita posuđenica iz kasnih 70-tih kada su Wire svim silama prezirali trendove suprostavljajući im se drskom, tada avangardnom poetikom i stavom punim bunta i revolta. Četvrta nova pjesma je "As we go" koja definitivno pokazuje oportunistički stav Colina i ekipe kako iz petnih žila pokušavaju biti dio indie-rock scene u želji da dohvate barem jedan radio hit.

Njihova je nevolja što su nekad bili veoma razularen i nepredvidljiv bend, te što su sa svakim svojim povratkom donekle ulazili u suštinu trenda, no ovaj put su se dobro opekli insinuirajući na neke trenutne zvijezde indie-rocka kojima su i oni sami neposredno kumovali. Joj, kako je to strašno neuvjerljivo kada moraš igrati po pravilima vlastitih unuka...

Naslovi: 1.Double & trebles, 2.Keep exhaling, 3.Adore your island, 4.Re-invent your second wheel, 5.Steal of a stork, 6.B/W silence, 7.Time lock fog, 8.Magic bullet, 9.Eels song, 10.Love bends, 11.As we go, 12.& much besides, 13.Attractive space

ocjena albuma [1-10]: 5

horvi // 17/01/2014