Otkako je Markus Steinkellner privremeno napustio bazični rad na gitarskoj distorziji eksperimentirajući s elektronikom, glitchom, loop tehnikom i još mnogim snimateljsko-studijskim tehnikalijama, pokazuje sve veći i raskošniji opseg talenta za stvaranje neobične glazbe koja tek samo po nekim relacijama formata spada u rock. Na vrijeme je shvatio da nije potrebno rovariti i čeprkati po tom teritoriju gdje je manje-više unazad 60-tak godina njegove bogate prošlosti sve rečeno. Ili se barem tako čini da je jedini način posezanje za recikliranjem istih ideja. Njegov stalni autorski projekt Idklang dobio je nove reference: uz dosadašnju loop tehniku, programirane ritmove i elektroniku koju je rabio za gitarske noise kompozicije, ovaj puta je potpuno zaobišao gitarski klasicizam koristivši između ostalog bas synth na plesnu podlogu izobličivši potpuno osnovni format u svrhu čistog eksperimenta kome se pridružila Sanja iz beogradskog benda Syphil ovdje potpisana pod svojim autorskim projektom Lebdi (www.facebook.com/lebdilebdi). Njih dvoje su još 2013. snimili intenzivan jednosatni jam-session kojeg je Markus neprestano prekrojavao u potrazi za novim zvukom, kako sam kaže 'rezbario' usavršavajući tu međusobnu kemiju. Konačni rezultat je uistinu neobična glazba koja više duguje ekspresivnom i sirovom izrazu Throbbing Gristle kada nisu bili sputavani čistim 'pop' formatima mada to u slučaju Genesis P-Orridgea & co. i nije najzahvalniji termin, no ipak ga je bilo u tragovima na posljednjim ostvarenjima. Takav stil, pokazalo se samo po sebi kroz cijeli niz njihovih sljedbenika može imati bezbrojne metamorfoze i devijacije u kojima su ama baš sve figure potpuno slobodne i nesputane s nekim žanrovsko-stilskim referencama, pa se tako na ovih 45 minuta nailazi na gomilu frakcija što na određeni način nastavljaju nečije nedovršene ideje. Ili ideje onih koji su možda i sasvim slučajno zakucali na neka vrata odustavši da prekorače prag s obje noge.



Naoko najjednostavnija i najlaganija tema, naslovna "Dystoplaya" koja otvara album preventivno ambijentalnim dark-wave učincima na neobičnu i nestandardnu plesnu potku raščišćava teren za sve dublje i zahtjevnije fragmente u kojima se primjećuje mnogo toga iz primjerice oblasti IDM/ psycho-industrial/ techna, no definitivno jest da ne postoji točna poveznica kada se nižu čudnovate kompozicije "A truly beautiful disaster", harsh-noiseom natopljene "Trnjenje" ili češćih putešestvija u eksperiment s trip-hop/ dub/ d'n'b/ grime/ industrialom ("Who survives", "Brze", "Liminal/ Kanal"...). Jednostavniji i atmosferičniji oblici što korespondiraju s post-industrial/ dark-wave relacijama opet imaju svojih neuobičajenih metamorfoza na račun aranžmanskih kompleksnosti i de-kompozicijskih pristupa ("Planina"), a kad bi se baš morala izdvojiti uistinu najjednostavnija od svih njih, "Branding" u topotu tromog trip-hopa dođe kao minimalistički sažet produkt nekih od ponajboljih Trickyjevih radova, naravno pod velikim dozama THC-a.



Instrumental "Sujura" je nekako malčice prekratak; manjka mu jačeg zaleta u ispreplitanju ritmike s minimalističkom dinamikom repetirajućih slojeva vijugavih perioda, a vrlo sličan pristup prikazan je i u posljednjoj "Salatapollo". Obje se doimaju kao proizašlim s nekih ranijih radova još jednog vrlo sličnog ekscentrika - Aphex Twina, tako da na koncu "Dystoplaya" kao konačni produkt gotovo da nadmašuje u opsegu kreativnih partyizacija sve navedene paralele. Trickyja zasigurno, on već jako dugo nije zabavan, a koliko su Throbbing Gristle i Aphex Twin svojevremeno činili dio ekipe za tulum ne treba puno dvojiti. Sanjin, pardon vokal Lebdi se ovdje fantastično snalazi spram inače letargičnih i nježnih Markusovih glasovnih mogućnosti. Zavodljiva je, mistična, nedokučiva i obavijena magluštinom alpskih proplanaka koji nikako da se razvedre ne dozvoljavajući ponekom sunčanom traku razbijanje ključavih mamatus oblaka; stalno nagovješćuje ekstremno stanje stvari i olujno nevrijeme. Uostalom samo značenje pojma 'dystoplaya' je Markusova lingvistička složenica od nekoliko fonetskih skladnih riječi za prikaz poetske bizarnosti. Album je objavljen u vrelo ljeto (1.VIII) kada se mahom koriste godišnji odmori i fokusirana fabula mu se svodi na potencijalni ljetni soundtrack koji jednako prija i u ove hladne jesenske dane.

Naslovi: 1.Dystoplaya, 2.A truly beautiful disaster, 3.Trnjenje, 4.Who survives, 5.Brze, 6.Liminal/ Kanal, 7.Planina, 8.Loop, 9.Branding, 10.Sujura, 11.Salatapollo

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 25/11/2016