Kako to obično biva na ovim prostorima, ponajbolji koncerti su najslabije posjećeni. Tako su na ovom odličnom nastupu bili uglavnom ostarjeli punkeri koji vjerojatno po defaultu posjećuju svaki koncert koji u svom prefiksu ima punk te par ostalih znatiželjnika kojima je to valjda bilo usput što je stvarno šteta jer su Barb Wire Dolls odradili ovaj koncert na svjetskoj razini stoga i ne čudi što ih je primijetio pokojni Lemmy. Velika većina pažnje je, očekivano, usmjerena na pjevačicu Isis Queen (nezgodnog li imena, čudim se što ih nisu počeli zabranjivati) koja se osim atraktivnim izgledom i lascivnim ponašanjem na pozornici odlikuje i nepresušnom energijom. Tako nije ni sekunde mirovala (u štiklama, usput budi rečeno), animirala tih par desetaka posjetitelja, spuštala se među publiku, unosila u lice, ma divota..., a da ne govorimo o moralnoj podršci jednoj djevojci u publici koja se malo zaigrala pa ostala bez majice... Iako ih svi smještaju u punk, smatram da je utjecaj metal scene Los Angeles-a iz 80-ih puno jači. Osim melodioznih i himničnih refrena, to se očituje i u blago kičastom vizualnom stilu kojeg njeguju. Ovdje su došli promovirati najnoviji album Desperate objavljen ove godine. Zbog melodioznosti novog materijala i boje glasa Isis Queen, pjesme i nastup su ponekad dale naslutiti kako bi to izgledalo kada bi Chrissie Hynde zaružila sa članovima Motley Crue-a ili Poison-a. Tako su najviše efekta postigle Surreal, Blind To Your Misery i Take Me Home. Kako ne bi sve ostalo na lijepim riječima i pristojnosti pobrinule se malo čvršće pjesme poput Darby Crash, Heart Attack ili starijih favorita poput Hole In My Life, Devil's Full Moon i Walking Dead gdje je onih malo posjetitelja spremnih na poganje došlo na svoje. Zamjerka nastupu bi najviše išla na zvuk. Naime, bio je malo premutan, možda zbog činjenice da su studijski albumi možda malo preispeglani pa se sa ovim prljavijim zvukom dosta izgubilo, ali takav valjda mora biti zvuk punk benda uživo pa se to neće zamjeriti. Solo gitara Pyn Doll-a koja je na albumima doslovce na svim stranama ovdje je bila svedena na ramonoidnu buku. Glas Isis Queen je bio malo dublji i promuknutiji, sad da li je to zbog naporne turneje ili zbog opće mutnosti zvuka, to je pitanje. Nastupu Barb Wire Dollsa se stvarno ništa ne može prigovoriti, profesionalno, a opet dovoljno spontano da ne bude samo jedan u nizu (bar se tako doimalo). Naravno, bilo bi bolje da je bilo više ljudi, ali onda ovi koji su sad bili ne bi mogli pričati na sljedećem nastupu kako su bili na ovom i kako su ovi novopristigli obični neznalice koji su skužili bend tek kada se prodao, a ne kad su još bili dobri ili kako već idu te priče. Šalu na stranu, svatko tko voli punk, klasični metal ili hard rock je trebao biti na ovom nastupu, ne bi se razočarao.

tomislav // 05/10/2016